U Srednjobosanskom kantonu sve češće se primjećuje oštar kontrast između sredina koje bilježe ekonomski napredak i onih koje stagniraju. Taj kontrast se u najvećoj mjeri prelama duž političkih i etničkih linija. Općine s hrvatskom većinom poput Viteza, Kreševa, Kiseljaka i Busovače ušle su u fazu stabilnog razvoja, uz investicije, otvaranje novih pogona i snažnu povezanost s tržištima Evropske unije. Paralelno, općine pod dugogodišnjom upravom SDA suočavaju se s hroničnom zapuštenošću, siromaštvom i neefikasnom administracijom.
Dvije stvarnosti istog kantona
Privredni subjekti u hrvatskim sredinama sve više ulažu vlastiti kapital u modernizaciju proizvodnje i uvode međunarodne standarde. Njihova orijentacija ka izvozu i saradnji sa zapadnoevropskim partnerima donosi opipljive rezultate, ne samo u prihodima i zapošljavanju, već i u kvalitetnijim radnim uslovima. Radnici, bez obzira na nacionalnost, u ovim firmama često imaju bolje plate i sigurnije uslove rada nego u onima koje su pod uticajem bošnjačke političke strukture.
U tim sredinama primjetno je i aktivnije korištenje evropskih fondova i razvojnih grantova, dok se u općinama pod kontrolom SDA i dalje osjeća institucionalna tromost. Administracija u tim općinama često funkcioniše kao produžena ruka stranačkih interesa, gdje se zaposlenje i napredovanje temelje više na političkoj lojalnosti nego na ličnim kompetencijama.
Posebnu pažnju privlači praksa manipulacije poticajima. Već godinama se u krug ponavlja obrazac u kojem firme otpuštaju radnike kako bi ih formalno ponovno zaposlile i tako ostvarile pravo na subvencije iz budžeta. Riječ je o legaliziranom sistemu zloupotreba koji opstaje uz prešutnu podršku nadležnih institucija.
Rezultati takvih politika su vidljivi. Hrvatske firme danas čine okosnicu industrijskog razvoja Srednjobosanskog kantona, ostvaruju značajan dio prihoda u kantonu i prednjače u izvozu. S druge strane, naslijeđe SDA upravljanja vidljivo je u demotiviranim radnicima, siromašnim lokalnim zajednicama i porastu emigracije među mladima. Bez doprinosa hrvatskih općina i privrede, SBK bi se po stepenu razvijenosti mogao svrstati među najsiromašnije regije u Evropi. Ova tvrdnja možda zvuči grubo, ali brojke i terenska slika to potvrđuju.
- Infrastrukturne razlike dodatno naglašavaju jaz
Općine i sela u kojima HDZ ima vlast često imaju vidljivo uređeniju saobraćajnu infrastrukturu i brigu o otpadu – od obnovljenih lokalnih puteva i redovnog odvoza smeća i uređenih deponija, do javne rasvjete koja pokriva gotovo svako naselje. S druge strane, u općinama gdje je SDA dominantna vlast, stanovnici se i dalje suočavaju s neasfaltiranim putevima, divljim deponijama smeća, neredovnim komunalnim uslugama i mjestima bez osnovne javne rasvjete.
Vrijeme je da se o ovim razlikama govori otvoreno i argumentirano. Srednjobosanski kanton ne propada sam od sebe – politički model koji godinama nameće SDA pokazuje se kao kočnica razvoju, i to sistematski, dugoročno i s jasnim posljedicama.