SDA trenutno gradi strategiju povratka na vlast na tri noseća stuba: tradicionalna biračka baza, percepcija političke nužnosti i narativ “spasitelja” pred navodnim egzistencijalnim prijetnjama. Međutim, analize pokazuju da se radi o planu koji se oslanja na pogrešne procjene promijenjenog političkog terena.
Gubitak ključnog resursa – izborne manipulacije
Pojačani nadzor CIK-a, tehnološka digitalizacija procesa i međunarodni monitoring značajno sužavaju mogućnost za “terensko” oblikovanje rezultata. To SDA ostavlja izloženu čistoj političkoj utakmici, gdje mora nadoknaditi slabosti kroz program i reputaciju – a oba su im narušena.
Historijski posmatrano, SDA je imala koristi od stranačke infrastrukture sposobne da na terenu utiče na izborni rezultat – kroz mreže simpatizera, članova biračkih odbora, pa i kroz zloupotrebe sistema.
Međutim, izborni proces u BiH prolazi kroz transformaciju:
- Digitalizacija izbornog procesa i uvođenje tehničkih rješenja za verifikaciju rezultata.
- Pojačani nadzor Centralne izborne komisije i međunarodnih posmatrača.
- Pooštrene kontrole biračkih spiskova i zapisnika.
Ove promjene će značajno suziti prostor za klasične metode “terenskog oblikovanja” rezultata. To SDA stavlja u poziciju u kojoj politički uspjeh moraju graditi na programskim rješenjima i reputaciji – a oba segmenta su im trenutno duboko kompromitovana.
Dolazeći pravosudni i medijski pritisci
U naredne dvije godine očekuje se intenziviranje pravosudnih aktivnosti u vezi s periodom dugogodišnje vladavine SDA. Istrage i procesi vezani za zloupotrebu položaja, korupciju i kriminalne radnje mogli bi proizvesti višestruke udare:
Medijski udar – javno objavljeni dokazi i optužnice stvaraju percepciju krivice i prije sudskog epiloga.
Kadrovski udar – eliminacija ili kompromitacija pojedinih ključnih ljudi iz kampanje.
Strateški udar – preusmjeravanje energije stranke na odbranu umjesto na politički napad.
Iskustvo pokazuje da jednom kad se narativ “korupcije” zalijepi za političku stranku, pogotovo u predizbornom periodu, čak ni lojalna baza ne može biti u potpunosti mobilizirana. Dvije decenije dominacije SDA nisu rezultirale projektima koji bi ostali u kolektivnoj svijesti kao dokaz njihovog uspješnog upravljanja. Stagnacija u ekonomskom razvoju, izgradnji saobraćajne infrastrukture, te lošoj efikasnosti državnih institucija proizvodi psihološki zamor birača i potrebu za promjenom, čak i kod onih koji nisu ideološki protiv SDA.
Kriza liderstva Bakira Izetbegovića
Bakir Izetbegović je centralna figura SDA, ali i njen najveći problem. Unutar baze postoji rastuće nezadovoljstvo njegovim vodstvom, koje se manifestira u dvije dimenzije:
- Latentno odbijanje lidera – dio članstva i simpatizera glasa “za SDA” iz navike ili zbog nedostatka alternative, ali privatno otvoreno kritizira Bakira.
- Fragmentacija unutar SDA korpusa – pojava frakcija i političkih inicijativa koje djeluju iznutra, ali s potencijalom da se odvoje i uzmu dio glasova.
Gubitak apsolutnog autoriteta lidera u stranci je proces koji se teško zaustavlja, a u predizbornom periodu takve pukotine obično postaju vidljivije. Izborni poraz Bakira Izetbegovića od Denisa Bećirovića s razlikom od preko 100 hiljada glasova, i to uprkos činjenici da je sama stranka SDA u zbiru dobila više glasova nego njen lider – govori za sebe. Ovaj podatak potvrđuje da čak i lojalni birači SDA sve češće odvajaju podršku stranci od podrške njenom lideru, što je signal ozbiljne krize autoriteta.
Bez radikalne unutrašnje reforme, distanciranja od kompromitovanih kadrova i redefinisanja političke poruke, vjerovatnoća izbornog poraza ostaje visoka. Čak i u scenariju djelomičnog povratka u vlast, taj bi povratak bio ograničen u obimu i trajno kompromitovan, uz stalnu opasnost od novih afera i političke nestabilnosti.