Islamska zajednica izgubila duhovni kompas: milioni KM u tržnim centrima, hotelima i elektranama

Dok se Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini sve češće hvali izgradnjom tržnih centara, hotelima i solarnim elektranama, njeni vjerski lideri ne libe se da daju izjave koje prelaze religijski diskurs i zalaze u politiku i pravdu. Jedna takva izjava, o podršci osuđenom političaru, izazvala je buru reakcija i otvorila pitanje: koliko je institucija vjere udaljena od svoje prvobitne misije — a koliko postaje biznis-akter sa političkim vezama?

Tržni centar kao simbol transformacije

U Sanskom Mostu, na vakufskoj parceli Hamzi-bega, Islamska zajednica je otvorila svoj prvi vakufski tržni centar vrijedan 6,5 miliona KM. S površinom od 7.400 m², objekat je već u fazi korištenja — zakupci su poznate robne marke (LC Waikiki, Sinsay, Pepco, Sport Reality) te prateće usluge: kafeterija, igraonica, garaža kapaciteta 130 mjesta.

Vakufska direkcija tvrdi da je centar “generacijski projekat” — da će financijski osnažiti Medžlis, omogućiti restauraciju vakufa i smanjiti ovisnost o donacijama.

No ovaj korak budi ozbiljna pitanja: kad vjerski entitet postane de facto investitor — je li granica prešla u sferu profitnog interesa? A šta je primarna misija — duhovni rad ili trgovački kapaciteti?

Od vjere do dionica: put kojim nisu sami krenuli

Ovaj trend nije izolovan. U Mostaru postoji turističko-vakufski kompleks “Kalima Resort” (hotel, restoran, centar za starije) koji već posluje komercijalno; u Tešnju je izgrađena solarna elektrana “Green Vakuf” za proizvodnju struje i prihod preko otkupa; u Brčkom je Islamska zajednica pokrenula hotel-restoranski segment.

Predsjednik Sabora IZ BiH Edhem Bičakčić opravdava to ne kao “zaokret” već kao tradicionalnu funkciju vakufa: obezbjeđivanje sredstava za potrebe zajednice. Međutim, u novim okolnostima — tržišna konkurencija, upravljanje rizicima, partnerstva sa investitorima — takvi projekti više liče na korporativne pothvate.

Izjava koja razotkriva: „sin, borac, pamtiće se“

U oktobru 2025., reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović u Gradačcu je, pri otvaranju džamije, izjavio:

“Danas je ovdje s nama trebao biti naš sin. … Fadil Novalić … Borio se za ovaj narod i ovu zemlju.”

Ovaj reisov “zahvalni govor” naišao je na žestoke reakcije. Kritičari kažu da reis indirektno relativizira sudsku presudu u predmetu “Respiratori”, čime se osporava autoritet državnog pravosuđa kao institucije.

U BiH javno mnijenje često griješi kad politiku i religiju poistovjećuje — “Bošnjaci = muslimani = SDA”. I Islamska zajednica je, kroz svoje izjave i projekte, često implicirala tu vezu.

Kad reis hvali Novalića – člana SDA koji je bio premijer Federacije – i kada medijski diskurs interpretira taj čin kao “bliskost s partijom”, to stvara sliku da IZ nije neutralan autoritet nego politički saveznik jedne političke stranke.

Takav pristup upropaštava pluralnost — Bošnjaci muslimani nisu nužno SDA, a vjerska institucija ne bi smjela djelovati kao produžena ruka bilo koje partije. Kad to čini, riskira gubitak moralnog autoriteta nad onima koji nisu pripadnici političke većine ili protivnici vladajuće strukture.

Gdje je izlaz?

Ako Islamska zajednica želi sačuvati povjerenje ljudi, mora jasno znati gdje su granice između vjere i biznisa. Prvo, treba biti otvorena i transparentna – javno objavljivati detaljne finansijske izvještaje, ugovore i troškove svojih projekata.

Drugo, mora biti nepristrasna – držati se podalje od politike i ljudi koji su pravomoćno osuđeni za zloupotrebe, te paziti na svaku javnu izjavu.

Treće, duhovni ciljevi moraju biti važniji od profita – projekti treba da služe vjernicima, obrazovanju i humanitarnim potrebama, a ne da postoje samo radi zarade.

Četvrto, u odlučivanje o vakufima i ulaganjima treba uključiti obične vjernike i džemate, jer to nije privatna imovina nego zajednička.

I na kraju, sve investicije moraju imati moralni i etički temelj – da budu poštene, pravedne i u skladu s vjerom, a ne vođene samo novcem.

Islamska zajednica u BiH, nekoć simbol vjerske i moralne stabilnosti, danas balansira na tankoj liniji između vjere i kapitala. Kad lideri – poput reisa – hvale osuđene političke aktere, kad investicijski projekti zasjenjuju misije vjere, a kad politička pripadnost biva implicitna — slabljenje duhovnog autoriteta i razdvajanje povjerenja u instituciju bivaju neizbježni.

Da bi ostala istinski “zajednica vjere”, a ne “biznis-zajednica”, Islamska zajednica Bosne i Hercegovine mora odlučno preispitati sve segmente svoje transformacije: investicije, javne izjave, političke veze i odnose prema pravosudnim institucijama.