Dodik i Čović protiv države: dok Trojka gradi mostove, SDA minira teren

Nakon sastanka u Banjoj Luci, Dodik je pred kamerama ponovo izgovorio ono što godinama lebdi između redova: “Federaciju BiH treba podijeliti na dva entiteta.”
U istom trenutku optužio je Bošnjake da su “nesposobni da naprave državu” i da su “uzurpirali prava Hrvata”. To nije nova teza – ali jeste nova faza napada na državu.

Čović, iako se formalno distancira od Dodikove retorike, faktički potvrđuje političku lojalnost SNSD-u:

“Ostajemo partneri sa SNSD-om do izbora 2026. godine. To smo svima rekli.” izjavio je danas Dragan Čović

Ta rečenica je suština svega. U političkom smislu, to znači da HDZ i SNSD ulaze u zajedničku odbranu pozicija do narednih izbora – bez obzira na sadržaj Dodikovih istupa. Čović je time pristao da ostane uz Dodika i kad on ruši institucije BiH, jer zna da mu taj savez garantuje unutrašnju sigurnost, federalne funkcije i miran put do izbora.

Taj savez nije ideološki, nego operativni: SNSD zadržava vlast u RS-u, HDZ u hrvatskim kantonima i državnim institucijama, a zajednički cilj im je – kontrola sistema bez odgovornosti prema državi.

Još jedna objava rata protiv BiH

Dodikove izjave o “tri entiteta” i “nesposobnim Bošnjacima” nisu obična provokacija – one su signal unutrašnjeg pritiska.
Kada lider izgubi institucionalnu moć, poseže za retoričkim ekstremizmom.
Dodik danas više ne komanduje državnim aparatom kao nekada, pa zato pokušava stvoriti krizu kako bi dokazao da bez njega sistem ne funkcioniše.

Ali ovog puta, sistem jeste funkcionisao. Kada je pozvao Srbe da napuste institucije BiH – gotovo niko ga nije poslušao i odazvao se.

To je bio najveći udarac njegovom autoritetu od 2006. godine.
Jer strah među Srbima se prvi put pretvorio u kalkulaciju: “Zašto da rušim vlastitu platu i karijeru zbog Dodikove histerije?”

Upravo zato su njegove poruke danas glasnije, ali politički praznije.
To nije objava rata Bošnjacima, nego rat za opstanak vlastitog mita o moći. Čović mu u tome pomaže – ne nužno jer dijeli ideju razaranja države, nego zato što od tog mita živi.

Trojka i opozicija iz RS-a – nevidljivi savez koji mijenja dinamiku

Najveći, ali najmanje medijski vidljiv uspjeh Trojke jeste to što su vezali Dodiku ruke, bez ijednog opaljenog metka. Ulaskom u državnu vlast i otvaranjem komunikacije s opozicionim strukturama iz RS-a (PDP, SDS i Nebojšom Vukanovićem), Trojka je srušila Dodikov monopol nad “glasom Srba u Sarajevu”.

Taj tih i vrlo mudar politički potez ima ogromne posljedice:

• Dodik više ne može blokirati institucije bez da izgubi legitimitet kod vlastitog biračkog tijela.
• Opozicija iz RS-a sada ima direktan dijalog s Trojkom i međunarodnim partnerima.
• Zapad prvi put ima alternativne sagovornike unutar RS-a, mimo SNSD-a.

Zato Dodik sada prijeti, vrijeđa, teatralno govori o “zavjerama” – jer zna da je njegova institucionalna i ucjenjivačka moć znatno sužena.
Trojka, sa svoje strane, koristi tehnički pristup – bez galame, bez simbolike, ali s jasnim efektom: država funkcioniše i kad Dodik pokušava napraviti blokadu.

SDA – destruktivni saveznik onih koje formalno napada

I dok Trojka gradi mostove sa opozicijom iz RS-a, SDA im “minira prostor”.
Stranka koja je decenijama predstavljala simbol državnosti danas igra ulogu aktera koji sabotira Dodikove protivnike. U praksi, SDA radi ono što Dodik priželjkuje – slabi institucije kroz unutrašnji sukob među Bošnjacima.

Napadima na Trojku, optužbama za “izdaju”, “saradnju s Dodikom” i “prodaju države”, SDA ne jača Bošnjake – već cementira etničke rovove koje Dodik koristi da opravda vlastitu radikalizaciju. U tom smislu, SDA i Dodik su dva kraja istog štapa – jedan se hrani strahom od Srba, drugi strahom od Bošnjaka. Oba modela opstaju samo u atmosferi krize.

Osim toga, SDA pokušava održati paralelne centre uticaja kroz medije, obavještajne veze i vjerske strukture – ne da bi vratila moć, nego da bi dokazala da bez nje nema stabilnosti. To je politika kontrolisanog haosa: ako ne mogu vladati, potrudit će se da niko drugi ne vlada mirno.

To je sada realnost: dok Dodik i Čović napadaju državu iz neprijateljskih rovova, SDA joj potkopava temelje iznutra. U toj kombinaciji, jedina struktura koja trenutno brani minimalni poredak i međunarodni kredibilitet BiH jeste Trojka – i to ne zahvaljujući velikim riječima, nego upravo zato što ih ne koristi.

Bosnu i Hercegovinu danas ne ugrožavaju toliko oni koji viču da je ruše, koliko oni koji se zaklinju da je brane. I to je, možda, najopasniji oblik političke hipokrizije s kojom će se ova zemlja još neko vrijeme morati nositi.

Autor: F.T