Većina javnosti vjeruje da je američki pritisak bio presudan za slom Milorada Dodika. No, istina je nešto složenija: Vašington je samo ubrzao proces koji su domaće političke snage – preciznije Trojka – pažljivo pripremale mjesecima.
Američka “intervencija” bila je završni čin jedne duže operacije, u kojoj su Elmedin Konaković, Denis Bećirović i Nermin Nikšić sistematski radili na Dodikovom političkom iscrpljivanju, diplomatskom izolovanju i unutrašnjoj destabilizaciji. Kada je sve već bilo zrelo, američki potez je samo ubrzao neizbježno.
Konaković: arhitekta međunarodnog narativa
Ključni potez povučen je u trenutku kada je rat u Ukrajini promijenio globalnu paradigmu. Dok su mnogi domaći političari još govorili o “unutrašnjem dijalogu”, Konaković je prepoznao priliku. Dodika je u gotovo svim međunarodnim krugovima predstavio ne kao “problem Bosne i Hercegovine”, već kao rusku prijetnju srcu Evrope.
Ta promjena percepcije bila je presudna. Zapadne diplomate koje su ranije na Dodika gledale kao na regionalnog populistu, odjednom su ga počele posmatrati kao instrument ruskog uticaja.
Konaković je u tom smislu odigrao strateški potez: pretvorio je lokalnog autokratu u globalni sigurnosni rizik. Kada je taj narativ prihvaćen u Vašingtonu i Briselu, sve ostalo je bilo pitanje vremena.
Bećirović: državni legitimitet međunarodne akcije
Denis Bećirović, s druge strane, nije djelovao kroz medijske istupe, već kroz institucije. Njegov mandat u Predsjedništvu BiH postao je kanal putem kojeg su međunarodne odluke – sankcije, blokade, uskraćivanje fondova – dobile državni legitimitet.
U trenutku kada su SAD i EU uvodile sankcije Dodiku, one više nisu izgledale kao jednostrane odluke velikih sila, već kao zajednički stav države Bosne i Hercegovine. Bećirović je time neutralisao Dodikov narativ o “bošnjačkom lobiju protiv Srpske” i prebacio ga u okvir legalne, državne politike. Njegov ton bio je hladan, institucionalan i evropski — upravo ono što Zapad očekuje od domaćih partnera.
Takav pristup omogućio je da se pritisak na Dodika više ne vidi kao etnički sukob, nego kao odbrana međunarodnog prava i Dejtonskog poretka, što je bila ključna tačka za pridobijanje široke međunarodne podrške protiv Dodika.
Nikšić: unutrašnja destabilizacija i otvaranje prostora opoziciji
Dok su Konaković i Bećirović radili vani, Nermin Nikšić je djelovao iznutra. Stabilizacijom Federacije i smanjenjem političkih tenzija između vladajućih stranaka Trojke i HDZ-a, Nikšić je pokazao da država može funkcionirati uprkos Dodikovim opstrukcijama.
Na taj način, opozicija u Republici Srpskoj prvi put je dobila prostor da javno kritikuje Dodika, a da ne bude etiketirana kao “izdajnička”. To je, zapravo, bio početak unutrašnjeg pucanja njegovog sistema — pad discipline unutar SNSD-a, nervoza u kabinetu i rast sumnji među njegovim partnerima iz poslovnog i bezbjednosnog sektora.
Dodik je ušao u fazu političke defanzive, u kojoj su strah i sumnja zamijenili samopouzdanje i autoritet. To je bio trenutak kada je postalo jasno da više nema moć da diktira tok događaja — već samo da reaguje na njih.
Američki pritisak: završni udar, ne uzrok
U tom kontekstu, američki pritisak bio je samo posljednji potez na već iscrpljenom protivniku. Dodikovi finansijski kanali su bili zatvoreni, politički savez sa Vučićem klimav, međunarodna podrška nepostojeća. Vašington je samo prepoznao trenutak — Dodik je već bio teško “napukao iznutra”.
Zato američki ultimatum nije naišao na bilo kakav otpor među srpskim političarima, za razliku događaja iz prošlosti. Njegov sistem je već bio destabiliziran: najbliži Dodikovi saveznici su bili počeli tražiti izlazne strategije, javnost postala neodlučna, a međunarodni partneri hladni. Sve što je preostalo bilo je simbolično – formalno potvrditi ono što su domaće snage već postigle.
Trojka je odigrala tri različite, ali komplementarne uloge.
Konaković je promijenio međunarodnu percepciju Dodika, Bećirović je dao institucionalni legitimitet, a Nikšić je donekle destabilizirao njegovu unutrašnju mrežu moći.
Amerikanci su samo pritisnuli dugme koje je već bilo pripremljeno da eksplodira. Dodikov režim je formalno srušen spolja — ali presudne udarce je primio iznutra.
Autor: F.T