Uvid u odlukeVlade Srednjobosanskog kantona za 2024. i 2025. godinu otkriva obrazac raspodjele poticaja privredi u kojem se ponavljaju ista imena – privatne firme direktno povezane s kadrovima SDA. Dok se prema javnosti govori o „razvoju privrede“, u praksi se radi o selektivnoj podršci usmjerenoj prema stranačkim ljudima i bližim članovima njihovih porodica.
Ko su dobitnici i koliki su iznosi:
- GS TMT d.o.o. Travnik – u 2025. godini dobila 100.000 KM za projekat „Automatizacija za budućnost“. Firma se prema javnim registrima nalazi u direktnom vlasništvu premijera SBK Tahir Lende, koji je jedan od vlasnika.
- MK-CNC d.o.o. Travnik – poticaj od 15.000 KM. Vlasnik Muamer Kargić je vijećnik SDA u Općinskom vijeću Travnik.
- KL Company d.o.o. Novi Travnik – poticaj od 15.000 KM. Firma je u vlasništvu sina Refika Lende, potpredsjednika Federacije BiH.
- 3D d.o.o. Novi Travnik – najvidljiviji primjer kontinuiteta. U 2024. godini dobila je 30.000 KM, a u 2025. još 17.500 KM kroz dva odvojena projekta. Firma je u vlasništvu bliže rodbine Eldina Delića, predsjednika SDA Novi Travnik.
- GPPD Vlašić-gradnja d.o.o. – dobila 25.000 KM. Vlasnik Amer Halep obnašao je funkciju predsjednika Asocijacije mladih SDA u Travniku.
- E&M-BHPAL d.o.o. Vitez – dobila 15.000 KM u istom paketu poticaja.
Obrazac: kada i kako se dijeli novac
Najveći paketi poticaja obično se pojavljuju tek na kraju godine, u periodu kada se zatvara budžet. Projekti za koje se novac dodjeljuje uglavnom su opisani vrlo općenito, a iznosi uredno zaokruženi. Ono što posebno upada u oči jeste da se u istom paketu često nađe više firmi iz istog političkog kruga, što raspodjelu čini više planskom nego konkurentnom.
Primjer firme 3Dnajbolje pokazuje kako sistem funkcioniše. U dvije godine zaredom povukla je ukupno 47.500 KM kantonalnih poticaja. Iako formalno nije u vlasništvu Eldina Delića, predsjednika SDA Novi Travnik, već njegove rodbine, činjenica da se stalno pojavljuje na listama korisnika otvara sumnje u pogodovanje.
Isto tako, GS TMT se više puta pojavljuje u kantonalnim odlukama, iako je riječ o firmi koja već ima snažnu poziciju na tržištu i ne spada u kategoriju „ranjivih“ firmi kojima su poticaji primarno namijenjeni.
MK-CNC d.o.o. Travnik dobila je 15.000 KM. Vlasnik firme, Muamer Kargić, vijećnik je SDA u Općinskom vijeću Travnik. Kargić tako objedinjuje dvije uloge – on je istovremeno predstavnik građana i korisnik kantonalnih poticaja, što otvara pitanje sukoba interesa.
KL Company d.o.o. Novi Travnik je dobila 15.000 KM. Vlasnik firme je sin Refika Lende, potpredsjednika Federacije BiH i dugogodišnjeg SDA kadra. Budžetska sredstva na ovaj način dolaze do porodice jednog od najutjecajnijih ljudi SDA na federalnom nivou.
GPPD Vlašić-gradnja d.o.o. dobila je 25.000 KM. Vlasnik Amer Halep ranije je obnašao funkciju predsjednika Asocijacije mladih SDA u Travniku. Ovaj slučaj dodatno pokazuje da poticaji nisu puka slučajnost, već da novac završava kod stranačkih kadrova i njihovih firmi.
Ovdje nije riječ o izolovanim slučajevima, već o modelu. SDA kroz svoje kadrove kontroliše Vladu SBK, a zatim kroz odluke o poticajima vraća novac u ruke ljudi koji čine okosnicu stranačke infrastrukture. Premijer, općinski vijećnici, sinovi i rodbina kantonalnih i federalnih lidera, bivši čelnici Asocijacije mladih – svi su dio iste mreže korisnika.
Posljedice za privredu i narod
U teoriji, poticaji bi trebali pomagati malim i srednjim preduzećima da opstanu i rastu. U praksi, sredstva završavaju kod firmi koje imaju najjaču političku zaštitu. Za one bez stranačke knjižice ili veza, vrata su zatvorena. Građani istovremeno ne vide korist – dok škole, zdravstvene ustanove i komunalni projekti čekaju finansiranje, politički podobne firme se nagrađuju kantonalnim novcem.
Slučaj ovih firmi u SBK pokazuje kako se kantonalni budžet koristi kao stranački bankomat. Dok se javno govori o podršci privredi, odluke otkrivaju da se novac usmjerava prema firmama u vlasništvu ili pod kontrolom stranačkih kadrova i njihovih porodica. Time se potiče zatvoreni krug političkog i ekonomskog monopola, a budžet građana pretvara u izvor finansiranja SDA mreže.
Istovremeno, dok se milioni dijele politički povlaštenim firmama, Vlada SBK je nedavno donijela odluke o povećanju vlastitih primanja. To je dodatni paradoks: dok se stanovništvo bori s inflacijom i niskim platama, vlast sebi osigurava više prihode, a javna sredstva koristi da nagradi podobne firme.
Da stvar bude još gora, podaci i statistike pokazuju da je Srednjobosanski kanton po visini plata ispod prosjeka Federacije, pa čak i Republike Srpske. Uprkos tome, kantonalni novac ne završava u sistemskim ulaganjima niti u jačanju realnog sektora, nego u subvencijama firmama koje služe kao stranački oslonac. Budžet tako postaje instrument održavanja političke moći, a ne razvojni alat.