Bosna i Hercegovina ulazi u novu političku fazu.
Odlazak Milorada Dodika, stavljanje van snage zakona o nepokretnoj imovini Republike Srpske i dolazak Ane Trišić-Babić na čelo entiteta nisu izolovani događaji. To je dio šireg procesa redefinisanja političkog pejzaža u kojem se “antizapadna” retorika pretvara u prozapadnu praksu.
Presuda i gubitak funkcije Milorada Dodika nisu samo rezultat pravosudnog procesa, već i posljedica iscrpljene uloge.
Deceniju je bio koristan kao “stabilni destabilizator” — dovoljan da drži Bosnu i Hercegovinu u krizi, ali ne i da je sruši. Kada su SAD i EU zaključile da Dodik više ne može ni kontrolisati ni obuzdavati vlastite procese, uslijedila je tiha smjena. Ne silom — već institucionalnim gušenjem.
Njegov odlazak otvorio je prostor za političku rekonfiguraciju RS-a, ali i za stratešku deblokadu procesa koji su godinama stajali: od državne imovine do reformi u sektoru odbrane i puta prema NATO-u.
Ukidanje zakona o nepokretnoj imovini: formalni čin, suštinski preokret
Zakon o nepokretnoj imovini Republike Srpske, koji je godinama izazivao sporove s Ustavnim sudom BiH i međunarodnom zajednicom, sada je stavljen van snage. Odluka Narodne skupštine RS-a da sama povuče zakon predstavlja povratak u institucionalni okvir BiH — nešto što bi prije samo godinu dana bilo nezamislivo pod Dodikovom dominacijom.
Ali taj potez ima dublje značenje: stavljanjem zakona van snage, otvara se prostor za raspolaganje vojnom i infrastrukturnom imovinom na državnom nivou — što je ključni uslov za implementaciju NATO standarda i Program reformi 2025.
Drugim riječima, pravna deblokada postaje politička poruka: RS se više ne suprotstavlja državi, već se polako uključuje u njene mehanizme.
Ana Trišić-Babić: “prozapadna maska” u navodno antizapadnom sistemu
Novi simbol te promjene je Ana Trišić-Babić, vršiteljica dužnosti predsjednice Republike Srpske. Njena biografija govori više od hiljadu izjava: obrazovana u Londonuprema određenim izvorima, karijeru započela u USAID-u i OHR-u, aktivno sarađivala s NATO-om i američkim diplomatama još od ranih 2000-ih.
U svom intervju za Klix.ba Ana Tršić-Babić je 2014. godine izjavila: “Učlanjenje BiH u NATO je naš prioritet … Početak novog Hladnog rata … U MAP-u smo … ali, ne idemo kroz MAP.”
Zato njen dolazak nije slučajan. Izvori bliski diplomatskim krugovima tvrde da je upravo Vašington tražio od Dodika da osigura “kontinuitet stabilnosti” kroz osobu s međunarodnim kredibilitetom i mekim tonom prema Zapadu.
Drugim riječima — da instalira prozapadnu figuru unutar formalno antizapadnog sistema.
To je model koji Amerikanci već koriste u drugim kriznim područjima: “kontrolisana autonomija”. Kad ne možeš srušiti sistem — integriraj ga iznutra.
Nova paradigma: BiH bez buke ulazi u NATO okvir
S ove distance, jasno je da BiH ne ulazi u NATO kroz deklaracije, već kroz strukturu. Program reformi za 2025., koji se dugo “kiseli” u fiokama, sada ponovo postaje aktivan dokument. Ukidanje spornih zakona i promjena u vrhu RS-a uklanjaju političke prepreke koje su ranije bile nepremostive.
Na površini — mir, stabilnost, neutralnost. U dubini — tehnička integracija u NATO standarde i ekonomska integracija u američki sigurnosni okvir.
U tom procesu, RS više nije remetilački faktor, već pasivni partner.
Ono što se u javnosti tumači kao smirivanje tenzija zapravo je precizno upravljana transformacija.
Odlazak Dodika, ukidanje zakona o imovini i dolazak Ane Trišić-Babić nisu slučajni niz — već koordinisan prijelaz iz faze konflikta u fazu kontrole.
Amerikanci nisu srušili Dodika. Samo su — tiho i metodično — preuzeli sistem koji je deceniju gradio protiv njih.