Na prvi pogled, posljednji događaji u Bosni i Hercegovini djeluju nepovezano: kratki video-snimci pokrivenih žena koje klanjaju na trgovima, blokade kamiona na glavnim cestama, obustava isporuke baruta kompaniji Igman, nedavni mural Ratku Mladiću u Banjoj Luci. No, kada se sve posloži u jednu cjelinu, postaje jasno da se radi o širem obrascu. Cilj je destabilizacija Federacije BiH i priprema terena za secesiju Republike Srpske.
Vjerske provokacije u Srednjoj Bosni i Zapadnoj Hercegovini koje nisu uspjele
Prvi pokušaj destabilizacije odnosa u Federaciji BiH išao je na osjetljivu – vjersku liniju. U nekoliko hercegovačkih gradova pojavili su se snimci pokrivenih žena koje same klanjaju na javnim površinama. Najviše pažnje izazvao je snimak žene i nepoznatog muškarca u Širokom Brijegu. Ipak, iako je video izazvao buru na društvenim mrežama, niko nije identifikovan, niti je policija zaprimila prijavu. Sve je izgledalo kao pažljivo režiran test – provokacija Bošnjaka ili Hrvata, s ciljem da se proizvede sukob. Ali, ni jedni ni drugi nisu reagovali. Najavljeni skupovi u Širokom Brijegu spriječeni su intervencijom policije, uz procjene da bi moglo doći do eskalacije sa huliganskim grupama navijača u Širokom Brijegu.
Blokade saobraćajnica tempirane na dan poskupljenja struje u Federaciji
Nakon toga, uslijedio je drugi dobro-osmišljen potez: blokade kamiona koje su zaustavile promet na ključnim cestama u BiH kao i graničnim prijelazima. Protest je počeo ujutro 1. septembra, na dan kada je u Federaciji stupilo na snagu poskupljenje struje. Da su blokade potrajale desetak dana, zemlja bi se suočila s nestašicama hrane, goriva i lijekova.
Takav tajming ne može biti slučajan. Poskupljenje električne energije uvijek izaziva nervozu kod građana, a kada se istog dana zaustavi transport kamionima, šalje se poruka: “zemlja staje, pripremite se na krizu“. Cilj je bio da blokade potraju 10–15 dana. To je vremenski period nakon kojeg bi police u marketima ostale prazne, bolnice ostajale bez lijekova, a benzinske pumpe bez goriva. Takva kriza bi izazvala masovne proteste u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru – i pretvorila bi se u opšti bunt protiv vlasti Federacije.
Međutim, premijer Nermin Nikšić reagovao je brzo i dogovorio prekid blokada, čime je još jedan pokušaj destabilizacije propao.
Novi pokušaj sabotaže namjenske industrije u Federaciji
Nedugo nakon završetka blokada, stigla je nova vijest: Srbija je obustavila isporuku baruta kompaniji Igman iz Konjica, jednoj od najvažnijih firmi namjenske industrije u BiH. Igman, koji bilježi širenje proizvodnje i rast izvoza, ostao je bez ključne sirovine. U trenutku kada je globalna potražnja za municijom ogromna, svaka blokada snabdijevanja znači ozbiljan udar na proizvodnju. Ako gledamo širi obrazac poteza koji prethode secesiji Republike Srpske, udar na kompaniju Igman iz Konjica – najvećeg proizvođača municije u BiH – nije tek poslovna slučajnost ili tehnički problem snabdijevanja. To je strateška tačka udara na samu odbrambenu sposobnost Federacije BiH.
Cilj ovog poteza bio je očigledan – pogoditi Federaciju tamo gdje je najjača i gdje ima stratešku prednost nad manjim entitetom. Da li će uspjeti u tome? Sabotiranjem proizvodnje municije, Srbija želi Federaciju učiniti slabijom i ranjivijom, bez sposobnosti da sama proizvodi ono što joj je najpotrebnije u slučaju secesije manjeg entiteta.
Ratni signali u Banjoj Luci
U Banjoj Luci, na zgradi narodne kuhinje, osvanuo je mural Ratku Mladiću. Poruka je jasna: glorifikacija ratnog zločinca i podsjećanje na ratnu prošlost. Takvi simboli služe za homogenizaciju Srba, ali i kao prijetnja onima koji se protive Dodikovoj politici.
Ovo nije samo lokalni događaj. To je ratni signal – znak da se RS priprema i psihološki i politički za scenarij u kojem je konfrontacija ponovo vrlo moguća. Ovaj vizuelni signal ide ruku pod ruku s Dodikovim čestim javnim izjavama u kojima Bošnjake i muslimane opisuje kao prijetnju po Srbe. Retorika u kojoj “muslimani žele majorizirati Srbe” ili “stvoriti islamsku državu u BiH” koristi se za stalno održavanje straha i osjećaja ugroženosti.To je klasična metoda političke i ratne mobilizacije gdje se produkuje strah, crta neprijatelj i pokušava legitimisati Dodikova politika.
Diplomatska turneja: Moskva, Budimpešta, Beograd, Izrael
Dok unutar RS-a šalje poruke homogenizacije, Dodik paralelno vodi i međunarodnu ofanzivu. Posjetio je Moskvu, Budimpeštu, Beograd i Izrael.
Rusijije Balkan već duže vrijeme koristan teren za ucjenjivanje Zapada i Evropske unije. Dok traje rat u Ukrajini, Moskva na svakom drugom frontu traži saveznike i poluge pritiska. Dodik to odlično razumije. On se Kremlju predstavlja kao „adut“ koji može destabilizovati BiH i regiju kad god to Moskvi zatreba. Za uzvrat, očekuje političku i bezbjednosnu podršku u trenutku kada povuče secesionističke poteze.
Mađarska, odnosno Viktor Orban, već godinama igra ulogu Dodikovog zaštitnika unutar Evropske unije. Orban je više puta blokirao ili oslabio pokušaje Evropske unije da uvede oštrije sankcije Dodiku. Posjetama Budimpešti, Dodik učvršćuje tu osovinu – pokazuje da ima „prijatelja“ u EU i da može računati na veto ili makar ublažavanje pritisaka iz Brisela.
Srbijaostaje centralni oslonac za Republiku Srpsku. Ekonomski, logistički i politički, Beograd je neophodan Dodiku. Iako Vučić javno balansira između Zapada i Moskve, veza sa Banjom Lukom nikada nije bila upitna. Posjete Beogradu služe i za koordinaciju ekonomskih i bezbjednosnih poteza, ali i za slanje poruke srpskoj javnosti da je „nacionalno jedinstvo“ na djelu.
Naizgled neuobičajena destinacija u ovoj diplomatskoj ruti bio je Izrael. Ali Dodik itekako razumije geopolitičke signale. Izrael u gotovo svim regijama nastoji da se suprotstavi turskom uticaju i neprijateljski nastrojenim muslimanskim pokretima. Dodik vješto koristi taj okvir: on se u izraelskoj javnosti i diplomatiji predstavlja kao političar koji se suprotstavlja „muslimanskoj većini“ u BiH i time pokušava pridobiti naklonost. Njegov cilj nije samo simboličan – traži da Izrael bude dio međunarodnog mozaika država koje ga primaju, legitimišu i daju mu političku težinu.
Ova diplomatska turneja nije sporedna aktivnost, već sastavni dio Dodikove secesionističke strategije. Na domaćem terenu homogenizuje Srbe, a u inostranstvu traži političke i bezbjednosne kišobrane. Rusija mu daje geopolitičku polugu, Orban štit u EU, Beograd logističku osnovu, a Izrael potencijalno priznanje i razumijevanje njegovog narativa.
Sve je to dio šire pripreme za trenutak kada će pitanje secesije postati otvoreno.
Militarizacija: MUP i lovci kao “rezervna paravojna vojska”
Dok politički i pravno gradi paralelni sistem na nivou enttieta, Dodik u isto vrijeme jača i sigurnosni aparat. MUP RS-a posljednjih godina dobija ogromne budžete, nabavlja naoružanje i specijalna vozila, prerastajući iz obične policije u strukturu koja sve više liči na vojsku.
Uz to, tu su i lovačka udruženja, koja okupljaju između 25 i 30 hiljada ljudi sa legalnim lovačkim oružjem. U miru – to su civili. U krizi – to je paralelna rezervna vojska spremna da se sukobi sa svima koji ugrožavaju Dodikovu predsjedničku stolicu. U kombinaciji s MUP-om, Dodik ima potencijalnu paravojnu silu koja može kontrolisati teren sa približno 40 hiljada ljudi pod oružjem, što je veći broj ljudi nego što Oružane snage i policija u Federaciji BiH imaju zajedno.
Dodik gubi trku sa vremenom
Kada se sve sabere – od vjerskih provokacija, ekonomskih pritisaka i udara na namjensku industriju, preko ratnih simbola i međunarodnih turneja, pa do pravne subverzije i militarizacije – dobija se jasna slika. To je strategija pripreme terena za secesiju Republike Srpske.
Dodik je svjestan da mu vrijeme nije saveznik. Pravosnažna presuda i najava novih izbora stavljaju ga pod ogroman pritisak. Ako želi ostati politički relevantan, mora brzo povući radikalne poteze. Zato je narednih šest mjeseci najkritičniji period. Dodik nema luksuz čekanja. Ako odluči krenuti u otvoreni izazov, to će učiniti prije izbora, jer poslije njih gubi i pravni i politički oslonac.
Drugim riječima – mozaik je već složen, preostaje samo pitanje trenutka. Pokušaji izazivanja haosa u Federaciji, dok Republika Srpska kreće na put secesije – neće se zaustaviti.
Autor: F.T