Dok se politička retorika u BiH sve češće svodi na prazne fraze i povratak u rovove prošlosti, u praksi se razlike među akterima sve jasnije vide – ne po riječima, nego po rezultatima. Trojka u Federaciji BiH – bez obzira na sve slabosti i unutrašnje trzavice – pokazuje da politika može imati i operativni smisao: da se nešto izgradi, poveća, popravi.
U 2025. godini Federacija BiH bilježi konkretne pomake.
Minimalna plaća povećana je na 1.000 KM, što je najviše u historiji Federacije. Penzije su u 2024. godini porasle za 6,55%, a u 2025. godini još 4,49%., čime je direktno poboljšan standard više od 400 hiljada penzionera.
Pored redovnih povećanja, Vlada Federacije BiH je donijela i dvije odluke o jednokratnim novčanim pomoći:
- Novembar 2024.
- penzioneri do 1.000 KM → 100 KM pomoći
- penzioneri iznad 1.000 KM → 50 KM pomoći
- Juli 2025.
- najniže penzije → 250 KM pomoći
- penzije do 1.500 KM → 100–250 KM pomoći
- penzije iznad 1.500 KM → bez pomoći
Te dvije mjere, ukupno vrijedne više od 140 miliona KM, obuhvatile su gotovo sve penzionere u Federaciji i značajno ublažile efekte rasta troškova života. Iako jednokratne pomoći nisu trajno ugrađene u osnovicu, njihov efekat na realni dohodak bio je neposredan i opipljiv.
Novi Zakon o radu Federacije BiH još nije usvojen, ali se njegov nacrt očekuje u parlamentarnoj proceduri do kraja 2025. godine.
Cilj je da se modernizuju radni odnosi, pojača zaštita radnika i uvedu jasnije sankcije za poslodavce koji krše prava zaposlenih.
Ukoliko taj zakon zaživi, bit će to najznačajnija radno-pravna reforma od 2015. godine.
Model koji se vidi i osjeti
Kanton Sarajevo posljednjih godina postao je ogledni primjer onoga što Trojka želi prenijeti na nivo Federacije BiH — model politike koja se ne mjeri konferencijama, nego asfaltom, šinama i javnim servisima.
Ono što se u Sarajevu desilo u nekoliko godina nije samo rekonstrukcija grada, nego promjena u načinu upravljanja. Umjesto beskrajnih najava, došla je realizacija: novi tramvaji koji stvarno voze, pruge koje se zaista grade, trolejbusi koji su novi, a ne obećani. Grad koji je godinama stagnirao sada se pomjera – ne zato što se više priča, nego zato što se više radi.
Isti taj princip Trojka sada pokušava preslikati na Federaciju – uspostaviti sistem u kojem se napredak mjeri kilometrima infrastrukture, brojem novih radnih mjesta i iznosima penzija, a ne količinom političke buke. Cilj nije samo obnoviti puteve, nego obnoviti povjerenje u vlast koja nešto konkretno može završiti.
To je suštinska razlika: SDA je dvije decenije govorila o vizijama, Trojka ih u prvom mandatu u kantonu Sarajevo pretvora u stvarnost.
SDA i politika iscrpljenih ideja
SDA, s druge strane, nastavlja politiku preživljavanja. Umjesto novih vizija, nude stare izgovore; umjesto rezultata, parole; umjesto ekonomskih mjera, beskrajne rasprave o “izdajnicima” i “patriotizmu”.
Njihov politički refleks i dalje se svodi na napad – jer nemaju šta da prikažu kao dokaz uspjeha u protekle dvije decenije.
SDA je godinama gradila sistem u kojem su kapital, moć i lojalnost važniji od znanja i javnog interesa. Trojka pokušava taj sistem preokrenuti – da država radi za obične ljude, a ne za privilegovane grupe.
Bosna i Hercegovina danas stoji između dva puta. Na jednom je pragmatična država koja, sporo ali sigurno, popravlja standard građana i gradi infrastrukturu. Na drugom je partijska država koja se još uvijek pravda prošlošću i bavi sobom.