Kada je Bakir Izetbegović 2015. godine predstavio Fadila Novalića kao kandidata za premijera Federacije BiH, javnosti je prodao priču o “vrhunskom menadžeru” i “čovjeku koji stvara radna mjesta”. No, svega dvije godine ranije, Novalić je iz slovenačke firme Cimos TMD Ai d.o.o. Gradačac bio otpušten zbog sumnji u zloupotrebu položaja i kršenje odluka uprave.
Prema dokumentima uprave Cimosa, Novalić je neovlašteno isplaćivao sumnjive sume novca, te širio lažne informacije o zatvaranju pogona, čime je “naneo štetu ugledu kompanije”.
Iako se kasnije branio tvrdnjom da je otkaz dobio jer je “odbio zatvoriti fabrike u Srebrenici i Sarajevu”, upravni zapisnici i odluke govore suprotno.
Drugim riječima — Cimos ga nije kaznio zbog patriotizma, već zbog sumnjivog upravljanja i samovolje.
Nakon što ga je stranačka struktura SDA preuzela pod svoje okrilje, Novalić je od “otpuštenog menadžera” postao “tehnički premijer”.
To je tipičan primjer kako neuspjeh u realnom sektoru postaje preporuka za napredovanje u politici, ako je osoba poslušna i korisna za aparat moći.
Uloga “ekonomskog stručnjaka” bila je paravan. U praksi, Novalić je ušao u političku mrežu koja je njemu dala imunitet, a on njoj – tehničku fasadu reformizma.
Afera po afera: od BH Pošte do Pretisa
Njegov mandat obilježile su afere koje pokazuju jedan te isti obrazac – sukob interesa, porodične veze i finansijsku korist kroz državne institucije.
BH Pošta: Vlada Federacije BiH, kojom je predsjedavao Novalić, odobrila je kupovinu zgrade čiji su vlasnici bile firme povezane s njegovim kćerkama.
Kada su se pojavila pitanja o sukobu interesa, opravdao se tvrdnjom da “one nisu vlasnice, nego imateljice dokumentacije” — apsurd koji bi u uređenoj državi značio automatsku istragu.
Pretis – TMR: Privatna firma TMR, povezana s Novalićem, posredovala je u poslovima s državnim preduzećem Pretis, pri čemu je glavni dio posla radila državna firma, a profit ubirao posrednik.
Model je jasan: privatna dobit kroz javne resurse.
Energoinvest: Vlada je odobrila kupovinu zgrade Energoinvesta uprkos upozorenjima federalnih službi da je cijena precijenjena i da je postupak nezakonit.
U svakoj aferi obrazac je isti — “sve po zakonu”, ali protiv svake logike.
Porodični obrazac: legalizirana mreža iz Gradačca
U avgustu 2024. izrečena je prvostepena nepravomoćna presuda dvojici Fadilovih rođaka — Muneveru i Mirsadu Novaliću — zbog utaje više od 8 miliona KM poreza. Dobili su šest i četiri godine zatvora.
Zanimljivo, vodeći mediji poput Klixa objavljuju tekst o presudi, ali ni u jednoj rečenici ne spominju da se radi o Fadilovim amidžićima.
To pokazuje razinu medijske kontrole i amortizacije — kada je riječ o SDA i njenim simbolima, granice između informisanja i propagande ne postoje.
“Respirator-premijer”: presuda koja zatvara krug
U januaru 2024. godine, Fadil Novalić je pravosnažno osuđen za zloupotrebu položaja u aferi “Respiratori”.
Nabavka uređaja preko firme “Srebrena malina” pokazala je sve mehanizme sistema: korupciju, improvizaciju, prikrivanje dokaza i zloupotrebu budžetskog novca u kriznim okolnostima.
Jedan respirator plaćen je oko 105 000 KM iako su tada najskuplji uređaji u regionu koštali do 35.000 dolara .Kasnije se ispostavilo da su mnogi tehnički neispravni. Sud BiH je u presudi naveo da su “uređaji nabavljeni suprotno medicinskim standardima i bez potrebnih dozvola Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH.
Ipak, propagandni aparat SDA tvrdio je da je riječ o “političkom procesu”, a Novalića prikazivao kao žrtvu režima.
Imovina i poslovna mreža porodice Novalić
Imovinski tragovi Fadila Novalića i njegove porodice pokazuju obrazac koji daleko nadilazi puki politički uspjeh. Riječ je o mreži porodičnih firmi, nekretnina i državnih poslova koji zajedno čine sistem u kojem se privatni interes ne odvaja od javne funkcije.
Novalić u imovinskim kartonima navodi kuću u Gradačcu, zemljište od oko 17.000 kvadratnih metara te poslovnu zgradu površine 348 m². Prema dostupnim podacima, ta zgrada je založena kod Union banke (koja je u većinskom državnom vlasništvu) kao garancija za kredit firme Tool Precision d.o.o., vrijednosti oko 430.000 KM.
Članovi porodice posjeduju i tri stana u Sarajevu — od 103, 72 i 52 kvadrata, dok su ranije kupovine i prodaje manjih stanova evidentirane kroz imovinske prijave.
Ukupni prijavljeni prihodi Fadila Novalića za 2022. godinu iznose oko 161.000 KM, ali realna vrijednost imovine, kada se uključe poslovni prostori i zemljišta, višestruko nadmašuje tu cifru.
Prema bazi podataka Centra za istraživačko novinarstvo (CIN), porodica Novalić je tokom godina osnovala najmanje sedam firmi. Među njima se izdvajaju:
- Supfina d.o.o. Gradačac – firma za proizvodnju alata, u kojoj je Fadil Novalić bio suvlasnik.
- TMD-Mibo d.o.o. Brčko – kompanija u vlasništvu kćerki Naide, Azre i Ade Novalić, s višemilionskim prihodima u metaloprerađivačkoj industriji.
- Termo Metal Resist(TMR) d.o.o. Gradačac – posrednik u trgovini mašinama, ranije spajano s poslovima u državnom preduzeću Pretis.
- Energometali d.o.o. Gradačac – formalno u vlasništvu Fadila Novalića, registrovano za trgovinu metalima.
- NT-Watt d.o.o. Novi Travnik – firma za lijevanje obojenih metala.
- Tool Precision d.o.o. Srebrenik – osnovala supruga Selvija Novalić; firma koristila zalog na porodičnoj imovini za kredit u državnoj banci.
- Thermaco d.o.o. – osnovana 2019. godine, na ime kćerki, kao svojevrsni nastavak djelatnosti TMR-a.
Većina tih firmi je danas u likvidaciji, stečaju ili promijenila vlasničku strukturu — što ne znači da su poslovne veze nestale, već da su formalni tragovi presvučeni novim nazivima i vlasnicima.
Najsporniji dio poslovnog mozaika tiče se odnosa TMR-a i Thermaca sa državnim preduzećem Pretis d.d. Vogošća, u većinskom vlasništvu Federacije BiH.
Dok je Novalić bio premijer, TMR je poslovao s Pretisom na isporuci prstenova za granate i kupovini repromaterijala, pri čemu su mediji dokumentovali i sumnje na nepravilnosti u otpremi i obračunu materijala. Neki izvještaji navode čak i “noćne isporuke” i izvlačenje sirovina bez faktura — što nikada nije pravosnažno potvrđeno, ali je predmet istraga.
Kada se povežu svi ovi slučajevi, postaje jasno da je porodična mreža Novalića izrasla na simbiozi s državom. Privatne firme su dobijale poslove, kredite i odobrenja od institucija kojima je on sam rukovodio, dok su porodične kompanije istovremeno bile aktivne u sektorima koje je Vlada subvencionirala ili kontrolisala.
Formalno, malo je toga pravosnažno dokazano. Suštinski, dovoljno je tragova da se vidi obrazac: državna infrastruktura kao poligon za lični biznis.
Propaganda kao posljednja linija odbrane
Svaka afera oko Novalića bila je praćena istim narativom: “napad na patriotu”, “montirani proces”, “udari na SDA”. Ta strategija ne brani samo jednog čovjeka — ona brani legitimnost sistema u kojem su svi povezani.
Kada SDA brani Novalića, ona zapravo brani sebe. Jer ako on padne kao korumpirani političar, ruši se i mit o “moralnoj superiornosti” na kojem stranka desetljećima opstaje.
Biografija Fadila Novalića nije samo hronologija grešaka — to je karta strukture vlasti u BiH. U svakoj aferi se ogleda sistem: privatni interes pod državnom firmom, lojalnost iznad zakona, propaganda umjesto istine.
I zato više ne pomažu ni izgovori ni mitovi.
Jer kad neko ima toliko afera, presuda, firmi, rodbinskih presuda i “imateljica dokumentacije”, onda više nije pitanje da li je nevin —
nego koliko dugo društvo može glumiti da to ne vidi.