Član Predsjedništva BiH Željko Komšić obratio se na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija u New Yorku. Govor je izazvao pažnju javnosti ne toliko zbog onoga što je rekao, koliko zbog onoga što je izostavio.
Komšić je, naime, u svom izlaganju govorio o stanju demokratije u Bosni i Hercegovini. Upotrijebio je sintagmu “embargo na demokratiju”, tvrdeći da međunarodni predstavnici kroz intervencije u domaćem političkom sistemu ograničavaju slobodnu volju građana.
Iako je BiH već mjesecima opterećena krizama koje proizvodi Milorad Dodik i vlasti Republike Srpske, Komšić u svom obraćanju nije ni spomenuo tu dimenziju problema. Umjesto da svjetsku javnost upozori na prijetnje koje dolaze iz Banje Luke, on je kritiku usmjerio ka međunarodnoj zajednici – i posredno na način na koji je formirana sadašnja vlast u Federaciji, predvođena Trojkom.
Ovakav nastup otvorio je pitanje prioriteta u Komšićevom političkom djelovanju. Dok opozicija u Republici Srpskoj i brojni analitičari upozoravaju na otvorene prijetnje secesijom, Komšić je odlučio govoriti o “embargu na demokratiju”, aludirajući da je trenutna vlast više proizvod međunarodnog inžinjeringa nego slobodne izborne volje.
Važno je, međutim, naglasiti i činjenicu: međunarodni zvaničnici nisu mijenjali izbornu volju građana, niti su prekrajali rezultate. Njihova ključna intervencija odnosila se na odluku Visokog predstavnika da onemogući potpredsjedniku Federacije BiH Refiku Lendi (SDA) da blokira formiranje Vlade Federacije kroz formalno odbijanje davanja saglasnosti. Time je deblokiran proces koji je mjesecima bio zarobljen u institucionalnom ćorsokaku, a što je otvorilo prostor da Trojka formira vlast.
Time je, posredno, Komšić svoju kritiku usmjerio prema Trojci, iako je međunarodna intervencija zapravo imala za cilj ukloniti blokadu, a ne mijenjati izbornu aritmetiku.