Kada se pogleda reakcija SDA na politički pad i izolaciju Milorada Dodika, stiče se utisak da je u Sarajevu više tuge nego u Banjoj Luci. Dok dio SNSD-ove baze i sam Dodik sve teže opravdavaju sopstvene poteze i poraze, SDA nastupa kao glasnogovornik njegovog političkog opstanka. Zašto?
Dvadeset godina SDA je svoju nesposobnost pravdala Dodikovim blokadama. To je bila magična formula za bošnjačko biračko tijelo – “mi hoćemo, ali Dodik nas ne pušta”. U praksi, SDA je dogovarala sve: od tendera i poticaja do raspodjele budžeta i zapošljavanja stranačkih kadrova. Jedino gdje se, navodno, “nisu mogli” dogovoriti – bili su ključni interesi države Bosne i Hercegovine. Ono oko čega su uspjevali naći “kompromis” uglavnom je bilo na štetu države.
SDA je Dodika koristila ne kao protivnika, već kao partnera u održavanju statusa quo. On im je bio nužan – da blokira ono što oni nikada nisu ni namjeravali uraditi. Dok je Dodik lomio državne institucije, SDA je imala savršen izgovor zašto nema reformi, rezultata, ni promjena.
Gubitkom Dodika iz političke igre, SDA gubi i ključni alibi za vlastiti nerad i promašaje. Njihova retorika postaje prazna jer više nema Dodika na kojeg bi prebacili odgovornost.
Trojka diktira tempo i stvara pritisak
Iako SDA i dalje ima snažan utjecaj u medijskom prostoru, stvarnu dinamiku politike danas određuje Trojka. Dok SDA ostaje zarobljena u mreži svojih “uhljeba”, bliskih firmi, namještenih tendera i poticaja, Trojka pokazuje opipljive i vidljive rezultate.
U Sarajevu se gradi nova tramvajska pruga, stižu moderni tramvaji i trolejbusi, ulaže se u saobraćajnu infrastrukturu i javni prijevoz. Vladajuća koalicija osigurava razne vrste subvencija, podršku studentima, učenicima, trudnicama pomoć mladim porodicama i uvodi mjere za smanjenje troškova života. To su konkretni potezi koje obični ljude svakodnevno vide i osjećaju.
SDA, s druge strane, nema finansijski manevarski prostor za takve politike. Njihov budžet nije razvojni – on je potrošen unaprijed na održavanje klijentelističke mreže: na plaće stranačkih kadrova, na poticaje firmama bliskim vrhu stranke i na tenderima iz kojih se hrani cijela struktura. Dok Trojka gradi sistem, SDA održava aparat koji iznutra jede vlastitu državu.