Dok je Milorad Dodik godinama gradio sliku nedodirljivog lidera, politički tokovi posljednjih mjeseci pokazuju suprotno – njegov uticaj se urušava, a SNSD sve češće priziva povratak SDA kao “lakšeg” partnera na državnom nivou.
Za SNSD je SDA uvijek bila predvidljiv protivnik. To je stranka vezana za bošnjačke većinske sredine koja nikada nije imala ambiciju da ulazi u politički prostor Banje Luke niti da daje legitimitet opoziciji u Republici Srpskoj. Lider SDA gotovo nikada i ne dolazi u RS, što Dodiku odgovara – odnos je ostajao na jasnoj podjeli “Srbi protiv Bošnjaka”. Uz to, SDA nikada nije uspjela stvoriti ozbiljan međunarodni pritisak ili dovesti do sankcija protiv Dodika. Iako su sukobi znali biti oštri, iza scene se gotovo uvijek mogao sklopiti dogovor s Bakirom i njegovim najbližim saradnicima.
Dolaskom Trojke stvari su se počele mijenjati. Nermin Nikšić, Forto i Konaković nisu nastavili sa zatvaranjem u etničke granice – pojavili su se u Banjoj Luci na Dan državnosti, šaljući jasnu poruku da Bosna i Hercegovina nije podijeljena država. Time su Dodiku oduzeli monopol nad RS narativom. Još važnije, Trojka je ignorisanjem Dodikovih verbalnih provokacija otvorila prostor opoziciji u Republici Srpskoj. PDP, SDS i drugi danas se mogu pojaviti kao legitimni partneri Sarajevu bez etikete “izdajnika”. To je potez koji SDA nikada nije znala povući.
Međunarodna izolacija Dodika
Presuda protiv Dodika i sve šira mreža sankcija doveli su do njegove faktičke izolacije. Više nema pristup ključnim međunarodnim forumima, a zemlje poput Slovenije, Njemačke i Austrije zabranile su mu ulazak. Dodik se još uvijek “koprca” kroz medijske nastupe i prijetnje iz Banja Luke, ali politička realnost je jasna – njegovo vrijeme ubrzano ističe. Taj proces nije pokrenula SDA, već upravo Trojka, na čelu s Konakovićem i Denisom Bećirevićem, kroz aktivnu vanjsku politiku i stalni rad s evropskim i američkim diplomatama, premijerima i predsjednicima. Konaković je, koristeći osjetljivu tačku poznatu kao “ruska prijetnja”, uspio Dodika predstaviti kao poslušnog ruskog igrača koji je spreman ugroziti evropsku sigurnost kad iz Moskve stigne naredba.
Taj narativ bio je dovoljan da se Dodika gurne gotovo na sve važnije “liste prijetnji” među članicama EU. U takvom okruženju i pod pritiskom sa svih strana SNSD je počeo sve češće prizivati povratak SDA. SDA je za njih “udoban neprijatelj”: predvidljiva, etnički zatvorena i bez kapaciteta da Dodika pritisne na lokalnom i međunarodnom nivou. Nasuprot tome, praksa je pokazala da je Trojka daleko teži protivnik – probosanski orijentisana, sa sposobnošću da otvara prostor opoziciji u Republici Srpskoj i da uz podršku međunarodnih aktera natjera SNSD u defanzivu.
Trojka i razgradnja osovine SNSD–HDZ
Jedan od najvažnijih efekata djelovanja Trojke jeste otvaranje prostora opoziciji u Republici Srpskoj – PDP-u, SDS-u i Nebojši Vukanoviću. Time je srušen dugogodišnji Dodikov monopol po kojem se u Sarajevu pregovara isključivo sa SNSD-om, dok su svi drugi iz RS-a proglašavani “izdajnicima”. Opozicija prvi put dobija politički i međunarodni legitimitet da nastupi kao partner na državnom nivou.
Paralelno, Trojka je krenula u proces izbacivanja SNSD-a iz vlasti u institucijama Bosne i Hercegovine gdje je to bilo moguće, uz podršku međunarodnih aktera i kroz saradnju s opozicijom iz Republike Srpske. Istina, potpuni preokret nije uspio zbog dejtonskih mehanizama blokada i osovine SNSD–HDZ, koja godinama drži poluge u Domu naroda i blokira ključne procese. Ipak, pokazalo se da ni ta osovina više nije nedodirljiva – Trojka je prva ozbiljno krenula da je razgrađuje, rušeći mit o nepobjedivosti i otvarajući prostor za probosanski kurs države.
Nova linija eskalacije – Dodik je otjeran sa entitetskih linija da se brani u Narodnoj skupštini Republike Srpske
Kriza u Bosni i Hercegovini danas se ne manifestuje prvenstveno kroz sukobe na entitetskim linijama niti kroz otvorene konfrontacije sa bošnjačkim strankama. Od slogana “granica postoji” i okupljanja na entitetskim linijama Dodikovih pristalica, eskalacije je se preselila unutar institucija Republike Srpske, posebno u Narodnu skupštinu. Umjesto političkog Sarajeva – kao glavnog neprijatelja, fokus je preusmjeren na domaću opoziiju iz Republike Srpske.
Pritisci, prijetnje i nasilni incidenti sve češće su počeli biti usmjereni na opozicione lidere – Branislav Borenović (PDP) bio je izložen fizičkim napadima, a Nebojši Vukanoviću dva puta je zapaljen automobil.
To jasno pokazuje da se Dodikov SNSD, suočen s međunarodnim pritiscima i presudom koja ga je odsjekla od globalne politike, sada primarno bori za monopol unutar same Republike Srpske. Eskalacija se preselila u NSRS i u obračune s opozicijom. Ovaj pomak mijenja strateški okvir – Dodik više nije “branitelj Republike Srpske od Sarajeva”, nego političar bez zvanične funkcije koji pokušava gasiti požare u vlastitom dvorištu.
Dodik u sadašnjim okolnostima ni sa povratkom SDA više ne može povratiti staru moć
Presuda kojom je faktički izbačen iz domaćeg i međunarodnog političkog života, sve šira mreža sankcija i zabrana ulaska, te prostor koji je Trojka otvorila opoziciji u Republici Srpskoj, čine da Milorad Dodik više nikada neće imati moć koju je posjedovao ranijih godina.
Čak i ako bi se SDA vratila na vlast, scenarij koji SNSD priziva kao “lakši”, Dodik ne može neutralisati činjenicu da je pravosnažno osuđen, izolovan od međunarodnih platformi i sveden na unutrašnje manevre u Banjoj Luci. SDA bi mu mogla pružiti predvidljivije partnere u Sarajevu, ali mu ne može vratiti legitimitet izgubljen presudom i sankcijama, niti može zaustaviti uspon opozicionih lidera iz Republike Srpske.
Trojka je, uprkos kritikama, dokazala da može razbiti dugogodišnje osovine moći, otvoriti prostor srpskoj opoziciji i animirati međunarodnu zajednicu protiv Dodikovih poteza. Stara paradigma – SNSD i HDZ kao “nedodirljiva osovina” – ozbiljno je uzdrmana. Dodik sada vodi bitku ali ne protiv Sarajeva niti bošnjačkih stranaka, već protiv sve snažnijih rivala u vlastitom dvorištu.
U ovim okolnostima, ni SDA, ni HDZ, ni mehanizmi blokada više mu ne mogu vratiti staru moć. Dodik je ušao u fazu pokušaja političkog preživljavanja, dok se Bosna i Hercegovina nalazi pred rijetkom prilikom – da se strukture koje su godinama držale državu kao taoca počnu raspadati iznutra.
Autor: F.T