Nakon današnjeg sastanka Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića u Sarajevu, javnost je svjedočila izjavama koje otkrivaju duboko različite pozicije dvije strane. Izetbegović je, govoreći za medije, ustvrdio kako se po „odnosu“ Dragana Čovića može zaključiti da se koalicija SDA i HDZ „podrazumijeva“. Istovremeno, Čović poručuje kako „o koaliciji još ne razmišljaju“ i da je razgovor bio tek „vrlo dobar“.
Ova razlika nije samo retorička. Ona odražava položaj slabijeg i jačeg partnera.
Ovakav raskorak u izjavama ne predstavlja tek političku retoriku, već otvara pitanje političkog motiva i realnog konteksta u kojem se SDA nalazi. U toku je više istraga protiv stranačkih kadrova povezanih s razdobljem njihove vlasti u javnim preduzećima, među kojima se spominju višemilionske zloupotrebe. Potencijalni sudski epilog ovih procesa predstavlja najveću prijetnju koju je SDA imala u posljednjih dvadeset godina.
Za SDA, povratak u vlast sa HDZ-om značio bi povratak mehanizama utjecaja u pravosuđu, javnoj administraciji i finansijskim tokovima. Bez institucionalne moći, stranka nema mogućnost da utiče na procese koji se vode protiv njenih bivših ministara i direktora, i upravo u tome leži težina Izetbegovićeve izjave.
Dok Čović nastoji zadržati pregovaračku distancu i ne veže se javno za buduće aranžmane, Izetbegović bira da javno najavi koaliciju, praktično je predstavljajući kao gotovu stvar. Takva retorika djeluje kao pokušaj stvaranja pritiska i političke percepcije da je HDZ već na putu povratka u savez sa SDA, iako zvanične potvrde nema.
Koalicija kao štit, a ne kao politička vizija
Povratak SDA i HDZ-a u zajedničku vlast predstavljao bi obnovu modela političke moći koji je dominirao više od decenije — model u kojem su stranački kadrovi imali kontrolu nad javnim preduzećima, tenderima, kadrovskim raspodjelama i finansijskim tokovima. Istrage koje se trenutno vode upravo razotkrivaju način na koji je taj model funkcionisao i ko je od njega imao korist.
Za javnost, pitanje nije samo hoće li se HDZ i SDA formalno dogovoriti, već šta takav dogovor znači: da li se radi o stabilizaciji političkih odnosa ili o pokušaju da se zaustavi pravosudni proces koji bi mogao razotkriti sistemsku pljačku javnih resursa.
U politici, izgovoreno je važno. Ali neizgovoreno često govori više.
Ovoga puta, ono neizgovoreno jeste strah od sudnice.