Objava ministra unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo, Admira Katice, na društvenim mrežama najavila je uvođenje deset novih mobilnih radara koji mogu mjeriti brzinu do 320 km/h, snimati prekršaje, prepoznavati registarske tablice i pohraniti hiljade zapisa. Ministarstvo tvrdi da se radi o unapređenju saobraćajne sigurnosti, ali podaci iz same objave otvaraju pitanje da li je fokus zaista na prevenciji ili na efikasnijem kažnjavanju.
Najproblematičniji element je naglasak na 700 izrečenih kazni dnevno. Ako je cilj prevencija, ovako visok broj sankcija govori da preventivni efekat praktično ne postoji. Vozači očito ne mijenjaju ponašanje, a sistem se sve više oslanja na tehnologiju koja bilježi prekršaje umjesto na mjere koje bi ih spriječile. Umjesto analize crnih tačaka, poboljšanja signalizacije ili edukacije vozača, u prvi plan stavljaju se tehničke mogućnosti radara: veliki domet, rad u svim vremenskim uslovima, infracrveno osvjetljenje, kapacitet memorije i nemogućnost brisanja snimljenih podataka. Sve su to karakteristike represije, ne prevencije.
U objavi nije ponuđen nijedan dokaz da je broj saobraćajnih nesreća opao nakon ranijih mjera, niti da su presretači i postojeće kamere dali mjerljive rezultate. Da takvi podaci postoje, oni bi bili centralni argument. Njihovo odsustvo jasno pokazuje da je težište politike postavljeno na sankcionisanje, a ne na cjelovitu sigurnosnu strategiju.
Novi radari nisu nužno loša mjera – mogu biti koristan alat protiv bahate vožnje. Međutim, bez jasnog plana, ulaganja u infrastrukturu i transparentnog praćenja efekata, oni djeluju prije kao instrument punjenja budžeta nego kao održiva politika smanjenja nesreća.
Sve dok je primarni fokus na kaznama, a ne na promjeni ponašanja učesnika u saobraćaju, javnost će s pravom postavljati pitanje: štiti li ovaj sistem prije svega živote ili bilans MUP-a KS?