U aprilu 2025. godine delegat SDA u Vijeću naroda Republike Srpske, Dževad Mahmutović, izjavio je u emisiji Klix Studio da bi, u slučaju da Ministarstvo unutrašnjih poslova RS pokuša spriječiti Državnu agenciju za istrage i zaštitu (SIPA) u provođenju naloga za hapšenje Milorada Dodika, moglo doći do toga da “pucaju jedni na druge”. Ta izjava izazvala je veliku pažnju javnosti jer je otvorila mogućnost direktnog oružanog sukoba između sigurnosnih struktura.
Danas se Mahmutović nalazi u drugačijoj, ali politički jednako važnoj situaciji. Kao delegat u Vijeću naroda RS, ima mogućnost da učestvuje u pokretanju mehanizma vitalnog nacionalnog interesa, institucionalnog sredstva kojim se može usporiti ili zaustaviti proces formiranja nove vlade Republike Srpske. Upravo tu se otvara ključno pitanje: zašto neko ko je ranije govorio o najtežim mogućim scenarijima sada možda neće povući ni osnovnu političko-proceduralnu kočnicu koja mu stoji na raspolaganju?
Kako navodi Raportu svojoj analizi, u aktuelnoj proceduri imenovanja nove vlade RS, sa Savom Minićem kao mandatarom, presudnu ulogu imaju delegati u Vijeću naroda koji mogu pokrenuti zaštitu vitalnog nacionalnog interesa. Bez njihove podrške, taj mehanizam se ne može aktivirati.
Argument koji navodi Raport, jeste da Ustav RS ne poznaje institut ‘v.d. predsjednika’. Ustav vrlo jasno propisuje da mandatara imenuje predsjednik RS, a ne osoba koja obavlja funkciju u svojstvu vršioca dužnosti. Ako bi Blanuša dobio mandat predsjednika RS, a u međuvremenu odluka o imenovanju vlade koju sada forsiraju SNSD i Dodik ne bi stupila na snagu, kao i kad bi se ustanovilo da Trišić-Babić nije mogla imenovati mandatara, jasno je da bi Blanuša imenovao mandatara.
Prema pisanjuRaporta, upravo su glasovi delegata SDA, među kojima su Dževad Mahmutović i Alija Tabaković, ključni za odluku hoće li se vitalni nacionalni interes pokrenuti zbog sumnji da je mandat za sastav nove vlade dat mimo jasnih ustavnih ovlaštenja. Ukoliko se to ne desi, SNSD dobija prostor da bez zastoja potvrdi novu vlast i ojača svoju poziciju prije odluka sudova i ponovljenih izbora.
Zbog toga se sve češće postavlja pitanje političke dosljednosti. Ako je u aprilu prošle godine Mahmutović upozoravao na mogućnost eskalacije i govorio o odbrani ustavnog poretka po svaku cijenu, zašto danas ne koristi institucionalni mehanizam koji upravo služi da se sporni potezi vlasti pravno ospore i stave pod kontrolu?
Ta razlika između ranije oštre retorike i sadašnje moguće pasivnosti otvara prostor za kritike o licemjerju. Jer dok su se ranije koristile riječi koje su implicirale oružani sukob, danas se izbjegava konkretan, miran i zakonom predviđen potez koji bi mogao nanijeti političku štetu Dodikovom režimu.
Odluka SDA u ovom trenutku zato ne utiče samo na sudbinu Minićeve vlade, već i na šire pitanje da li ustav, procedure i mehanizmi zaštite zaista imaju težinu kada se suoče s realnim političkim pritiscima.