Izjava ministra vanjskih poslova BiH Elmedina Konakovića da “saveznici neće dopustiti sigurnosni vakuum” u zemlji šalje snažnu poruku – kako unutrašnjim akterima, tako i međunarodnoj zajednici. Naglašavanjem da će eventualni prestanak misije EUFOR-a biti nadoknađen većim angažmanom NATO-a, Konaković otklanja strahove od destabilizacije i pokazuje da BiH ima ozbiljnu podršku.
Politički, ova izjava ima dvostruki cilj. Prvo, jačanje povjerenja građana i institucija da država nije prepuštena sama sebi. Drugo, delegitimizacija Dodikovih prijetnji referendumima i secesijom, koje, kako Konaković tvrdi, “nemaju saradnike ni saveznike”. Time se lider SNSD-a prikazuje kao sve izolovaniji akter čija retorika nema operativnu snagu.
U širem strateškom smislu, poruka je oblikovana kao odvraćanje – prema onima koji razmišljaju o izazivanju krize jasno se signalizira da međunarodna zajednica ima spremne odgovore i da se neće dopustiti praznina u sigurnosnom sistemu.
Međutim, ostaje pitanje realne izvodljivosti ovih planova. Izjava o “jednoglasnosti saveznika” može biti politički korisna, ali iza zatvorenih vrata interesi zemalja EU i NATO-a nisu uvijek usklađeni. Rusija, Mađarska i Beograd i dalje imaju poluge utjecaja koje mogu koristiti za opstrukciju ili usporavanje procesa.
Za vlast u BiH ključan zadatak sada je balansirati između umirivanja javnosti i očuvanja kredibiliteta. Ako najavljene mjere ne budu sprovedene ili ako dođe do propusta, povjerenje u državne institucije i međunarodne partnere moglo bi biti narušeno.