SDA ulazi u izbornu godinu s dubokim strukturnim problemom – nema novih kadrova, niti vjerodostojnih lica koja mogu nositi kampanju. U prošlosti je stranka svjesno stvarala “nova imena” u svakom ciklusu, čime je održavala iluziju svježine i evolucije. Danas toga nema.
Stara imena su kompromitovana aferama, a nova nisu izrasla ni do prepoznatljivosti, a kamoli do liderskog profila. To znači da će SDA na izbore izaći s istim akterima koje javnost već dugo povezuje s nepotizmom, korupcijom i stranačkim zapošljavanjem – bez mogućnosti da generiše političku emociju koja mobilizuje birače.
Unutrašnja fragmentacija i klanovi
SDA je sve manje stranka, a sve više udruženje lokalnih i interesnih grupa. Unutarstranački sukobi, koji su godinama tinjali ispod površine, sada su postali otvoreni – posebno u Sarajevu. Umjesto vertikalnog autoriteta, postoji mreža paralelnih centara moći koji se bore za resurse i uticaj.
Ta borba nije ideološka, već oportunistička. Ona se vodi između frakcija koje u SDA vide instrument vlastitog opstanka, a ne političkog projekta. Posljedica je paraliza: niko ne preuzima odgovornost, a svaka odluka izaziva raskol.
Nedavna smjena kompletne uspješne općinske organizacije SDA Centar – više od 160 članova, na čelu s Ahmedom Čorbom – savršeno oslikava stanje sistema. Umjesto planskog restrukturiranja, svjedočimo čistki.
Prema dostupnim informacijama, smjene su provedene uz kršenje Poslovnika i Statuta, što dodatno ruši institucionalni kredibilitet SDA. Time rukovodstvo šalje poruku: lojalnost centrali je važnija od rezultata.
To ima višeslojne posljedice:
- Operativne – gubi se terenski aparat koji je poznavao lokalnu bazu.
- Psihološke – stvara se strah i demotivacija među članstvom.
- Političke – otvara se prostor Trojci i ostalim konkurentima da preuzmu narativ o “raspadu SDA u vlastitom dvorištu”.
Centar Sarajeva, koji je i simbolički i medijski najosjetljiviji prostor, postaje epicentar krize. Umjesto konsolidacije, SDA je otvorila novi front unutar sebe.
Ograničen vremenski horizont
Izbori su za manje od godinu dana. To nije dovoljno ni da se izgradi novo ime, ni da se saniraju posljedice unutarstranačkih sukoba. Kadrovska obnova traje godinama jer javna percepcija se ne mijenja tako brzo – posebno ne kroz 12 mjeseci.
Umjesto stvaranja “novog vala”, SDA se sada bavi kontrolom štete. I to u trenutku kada protivnici imaju konsolidovane strukture, stabilne komunikacione kanale i jasniji narativ modernizacije.
SDA se i dalje oslanja na inerciju – vjerujući da će “tvrdo jezgro” glasati kao i ranije. Međutim, demografski trendovi u Sarajevu i većim urbanim centrima ne idu u njihovu korist: mlađi, obrazovaniji i nezavisniji glasači sve više traže funkcionalnost, a ne stranačku tradiciju.
Bez svježih lica i jasne politike, SDA rizikuje da dio birača pređe u apstinenciju, a drugi u konkurentske opcije koje djeluju modernije, otvorenije i manje opterećene prošlošću.
Može li se vratiti “snažnija” SDA?
SDA se nalazi u defanzivnoj fazi vlastitog političkog ciklusa. Bez vremena, bez novih kadrova i bez unutrašnjeg jedinstva, stranka ulazi u izbornu godinu s teretom unutrašnjih sukoba, afera i “potrošenim” kadrovima.
Najnovije smjene u SDA Centar nisu znak reforme – već signal raspada discipline i panike u centrali. A to znači da se stranka više bavi sama sobom nego biračima.
U tom kontekstu, Trojka i druge opozicione snage imaju otvoren teren: dovoljno je da budu stabilne, dosljedne i prepoznatljive – SDA će se, ako ovako nastavi, pobrinuti za vlastiti poraz.