Airsoft klubovi u Bugojnu, koji su proteklog vikenda održali susret uz urednu dozvolu Ministarstva unutrašnjih poslova SBK, postali su izvor nove političke kontroverze. Dio učesnika nosio je uniforme i oznake s arapskim simbolima koji podsjećaju na one Hamasa i takozvanog ISIL-a – što je odmah izazvalo burne reakcije, posebno iz redova hrvatskihudruženja HVO-a, ali i političkih struktura koje su godinama gradile narativ o “islamskom radikalizmu” u BiH.
Iako organizatori tvrde da se radilo o sportskom događaju bez ikakvog vjerskog ili političkog karaktera, vizualni elementi su postali idealna sirovina za propagandu. Milorad Dodik, koji posljednjih mjeseci intenzivno govori o “sukobu islama i kršćanstva”, ovakve slike može iskoristiti kao potvrdu vlastite teze — i to ne prema domaćoj publici, već prema inostranim centrima moći koji prate sigurnosnu situaciju u BiH.
U obavještajnom kontekstu, slike s airsoft okupljanja u Bugojnu ne predstavljaju sigurnosni, već percepcijski rizik. One omogućavaju političkim akterima da konstruiraju narativ o prijetnji, iako je sama aktivnost bezopasna.
To je klasičan primjer informacijsko-psihološke operacije – gdje stvarnost nije presudna, nego način na koji se interpretira.
Selefijski refleks i unutrašnji paradoks
Ironija je u tome što upravo pojedine: selefijske grupe, iako malobrojne, nesvjesno doprinose Dodikovom narativu.Korištenjem vojnih simbola, zastava Hamasa ili ISIL-a, one ne izražavaju političku moć, već nesvjesno postaju alat u tuđoj propagandi.
Ono što za njih možda predstavlja religijsko uvjerenje ili slobodu, za Dodika i njegove medije postaje dokaz o “prijetnji po hrišćansku civilizaciju”.
Tako se simbolika bez sadržaja pretvara u strateški kapital u političkom sukobu. Dok se selefije igraju rata, Dodik i hrvatska politika od toga prave oružje – ne za borbu na terenu, nego u medijima i međunarodnoj percepciji BiH.
U ovoj priči ne postoji realna prijetnja sigurnosti, kako to navode hrvatski mediji, ali postoji ozbiljna prijetnja po percepcijudržave. Svaka fotografija s arapskim simbolima, svaka nepromišljena poruka, Dodiku i njegovoj propagandnoj mašini daje novi razlog da se predstave kao “branitelji od islamske prijetnje”.