Nakon što je ministar u Vladi Srednjobosanskog kantona Amir Šečibović ranije najavio inicijativu za općinski i kantonalni nivo, poručivši da će se “pozabaviti na kantonu” izmjenama zakona kako bi svi koji “pređu granicu u javnom prostoru” snosili odgovornost, u Bugojnu je sada i zvanično donesena odluka koja obuhvata i komentare na društvenim mrežama u okviru odluke o javnom redu i miru.
Kako je objavio Klix.ba, u Službenim novinama Općine Bugojno objavljena je odluka Općinskog vijeća Bugojno prema kojoj građani mogu biti kažnjeni za pisanje na društvenim mrežama. Kazne za građane iznose od 200 do 500 KM.
U odluci se, između ostalog, navodi da će biti kažnjen onaj ko uznemirava građane ili službena lica prijetnjama, vrijeđanjem, omalovažavanjem, nepristojnim i drskim ponašanjem ili drugim vidom uznemiravanja, i to putem SMS poruka, elektronske pošte, društvenih mreža i javnih portala.
Time je rasprava o sankcionisanju ponašanja u javnom prostoru dobila novi službeni okvir kroz odluku Općinskog vijeća Bugojno.
Podsjetimo, Šečibović je ranije u Facebook objavi napisao:
“Ja sam uključio svoje advokate i u narednom periodu treba stvari istjerati na čistac.”
U istoj objavi najavio je i djelovanje prema Općinskom vijeću i na nivou kantona:
“Isto tako pokrećem inicijativu da Općinsko vijeće izmijeni zakon kao što je Kakanj uradio, a ja ću se pozabaviti na kantonu da se izmijene zakoni i da svi koji pređu granicu u javnom prostoru snose odgovornost.”
Sada se postavlja ključno pitanje: ako je ovakav model već usvojen u Bugojnu, šta bi značilo njegovo eventualno prenošenje na kantonalni nivo?
Nije sporno da prijetnje, stvarno uznemiravanje i govor mržnje moraju biti sankcionisani. Problem je u širokim pojmovima poput “omalovažavanja”, “nepristojnog i drskog ponašanja” ili “drugog vida uznemiravanja”. Ko će odlučivati da li je komentar o radu ministra, direktora javne ustanove ili vijećnika legitimna kritika ili “drsko ponašanje”?
Klix.ba navodi da je upitno da li lokalne zajednice uopće imaju ovlaštenje da redefinišu pojam javnog mjesta mimo viših zakonskih akata, kao i da ovakve odluke mogu otvoriti prostor za selektivno kažnjavanje građana, novinara i političkih neistomišljenika. Slična odluka ranije je usvojena u Kakanju, gdje su policijski službenici, prema pisanju Detektora, počeli izdavati prekršajne naloge, iako su potvrdili da nemaju poseban pravilnik o postupanju niti metodologiju.
Zato bugojanska odluka nije samo lokalno pitanje. Ona otvara pitanje može li se pod izgovorom borbe protiv prijetnji i vrijeđanja stvoriti prostor da se i neugodna politička kritika tretira kao prekršaj. Kritički komentar o radu izabranih i imenovanih zvaničnika sastavni je dio demokratske rasprave.
Neslaganje s politikama ili odlukama vlasti ne može se automatski tumačiti kao uznemiravanje ili napad, dok javni funkcioneri ne mogu očekivati javne plate i javne ovlasti, a istovremeno tražiti zaštitu od javne kritike.
Izvor: Klix.ba