Spor između Vlade SBK/KSB i Sindikata doktora medicine i stomatologije SBK/KSB odavno više nije samo pitanje visine plata. Nakon posljednjih izjava premijera Tahira Lende i odgovora Sindikata, ovo je postalo pitanje transparentnosti, odgovornosti i načina na koji se u ovom kantonu upravlja zdravstvenim sistemom.
Premijer SBK/KSB Tahir Lendo poručio je da je Vlada doktorima ponudila ono što može, uključujući i potpisivanje kolektivnog ugovora do 1. jula 2027. godine, kao i mogućnost da do Nove godine rade na novim koeficijentima i dostave primjer iz drugog kantona koji bi Vlada razmotrila. Lendo tvrdi da je Vlada ponudila otvoren razgovor, “jasan, čist, sa iskrenim nijetom”, ali je istovremeno ocijenio da zahtjevi trenutnog rukovodstva Sindikata, prema njegovom mišljenju, neće imati podršku ni u njihovom članstvu.
Najosjetljiviji dio njegove izjave je ipak onaj u kojem najavljuje da će Vlada, ukoliko Sindikat pokrene štrajk, tražiti mjeru putem suda i vještačenje o tome ima li novca za zahtjeve Sindikata ili nema.
“Ako imamo, lako ga je podijeliti, ali valjda mi najbolje znamo šta i koliko imamo”, poručio je Lendo.
Upravo ta rečenica otvara suštinu problema. U javnom zdravstvu nije dovoljno da vlast kaže da ona najbolje zna koliko novca ima. Ako Vlada, kako tvrdi Lendo, smatra da su zahtjevi Sindikata nerealni i da nisu u skladu s finansijskim mogućnostima Zavoda, javnost ima pravo dobiti na uvid jasne finansijske pokazatelje: koliko novca ima Zavod za zdravstveno osiguranje, koliko bi koštali zahtjevi Sindikata, šta je Vlada ponudila i zbog čega smatra da više od toga nije moguće.
Sindikat u svom saopštenju tvrdi da je finansijski izvještaj Zavoda za zdravstveno osiguranje SBK/KSB konačno objavljen tek nakon višemjesečnih zahtjeva Sindikata, iako je, prema njihovim navodima, dokument usvojen još 27. februara 2026. godine. Prema tvrdnji Sindikata, upravo taj dokument potvrđuje ono na šta ukazuju od početka pregovora, da finansijski kapacitet za unapređenje materijalnog položaja doktora postoji.
Ako su finansijski izvještaji javno dostupni i ako, kako tvrdi premijer, “nikakvih tajni nema”, onda ostaje logično pitanje zašto taj dokument, prema navodima Sindikata, nije bio prezentiran tokom pregovora i zašto nije korišten kao osnova za razgovor o stvarnim finansijskim mogućnostima sistema.
Sindikat tvrdi da je angažovao stručne osobe i sudskog vještaka ekonomske struke radi analize finansijskih pokazatelja, dok je Vlada, prema njihovim navodima, imala dovoljno vremena da prezentira vlastite obračune i argumente. Umjesto toga, tvrde iz Sindikata, od pregovaračkog tima su kao jedini argument dobili pitanje: “je li vi to nama ne vjerujete?” Sindikat dodatno navodi da mjesecima nisu vidjeli konkretan finansijski prikaz kojim bi se dokazalo da su njihovi zahtjevi neostvarivi.
Tu se otvara jedna od najranjivijih tačaka Vlade SBK. Lendo može tvrditi da Vlada zna koliko novca ima, ali javnost ne mora prihvatiti političku tvrdnju bez jasnih brojki.
Posebno osjetljiv dio Lendine komunikacije jeste njegova izjava da Sindikat “nažalost ne vode ljekari, nego stomatolozi”, čime je rasprava o pregovorima otvorila i pitanje ko vodi Sindikat. Sindikat je na to odgovorio direktnim kontrapitanjem, navodeći da se premijer “ponovno pokušava baviti osobama umjesto argumentima”.
Ako je problem što Sindikat doktora medicine i stomatologije trenutno vodi doktor stomatologije, poručuju iz Sindikata, onda javnost ima pravo postaviti pitanje kako su pojedini inženjeri zaštite na radu i informatike sa tri godine fakultetskog obrazovanja mogli godinama biti dovoljno kompetentni za vođenje Vlade i ministarstava, dok se danas problematizira činjenica da Sindikat doktora medicine i stomatologije vodi doktor stomatologije.
Sindikat svoj odgovor ne zadržava samo na toj polemici. U saopštenju upozoravaju na hronični nedostatak ljekara, preopterećen zdravstveni sistem, odlazak zdravstvenih radnika i sve težu dostupnost zdravstvene zaštite građanima. Zato ovaj spor ne može ostati samo na pitanju koeficijenata i plata. On otvara pitanje ko će za nekoliko godina liječiti građane SBK/KSB ako se odnos prema nosiocima zdravstvenog sistema ne promijeni.
Najkonkretniji izazov koji je Sindikat uputio premijeru jeste poziv na javno medijsko suočavanje, na mediju po njegovom izboru. Sindikat poručuje da je spreman razgovarati isključivo o činjenicama, finansijskim pokazateljima i argumentima, kako bi javnost sama mogla procijeniti ko iznosi činjenice, a ko političke konstrukcije.
Ako Vlada zaista najbolje zna koliko novca ima, javno suočavanje bilo bi najdirektniji način da premijer Lendo pred građanima pokaže brojke, objasni zašto su zahtjevi Sindikata, prema njegovoj ocjeni, nerealni i nisu u skladu s finansijskim mogućnostima Zavoda, te otkloni sumnje koje je Sindikat otvorio, da tokom pregovora nisu ponuđeni konkretni finansijski pokazatelji.
Vlada SBK ima pravo čuvati finansijsku stabilnost sistema. Ljekari svakako imaju pravo tražiti bolji materijalni položaj, ali javnost ima pravo znati na osnovu kojih brojki se donose odluke koje utiču na zdravstveni sistem cijelog kantona.
Do tada, Lendina pozicija ostaje upitna. Jer u trenutku kada doktori traže finansijske pokazatelje i javno suočavanje, premijer ne može cijelu raspravu zatvoriti rečenicom da Vlada “najbolje zna”. U javnom sistemu nije dovoljno znati. Mora se i pokazati.