Dolazak američkog otpravnika poslova Johna Ginkela u Sarajevo ne može se posmatrati kao obična rotacija u diplomatskoj službi. Riječ je o čovjeku koji iza sebe ima ozbiljan dosje – od rada u Afganistanu i Tadžikistanu, preko Kosova i Srbije, pa sve do Ukrajine gdje je bio na prvoj liniji ruske agresije. Upravo ta biografija daje težinu njegovom mandatu u BiH.
Već na prvom sastanku s članom Predsjedništva BiH Denisom Bećirovićem, Ginkel je jasno poručio: Sjedinjene Države ostaju privržene suverenitetu, teritorijalnom integritetu i multietničkom karakteru Bosne i Hercegovine. To nikako nije prazna fraza, već direktna poruka u trenutku kada Milorad Dodik nastavlja otvoreno dovoditi u pitanje državne institucije, a Moskva mu u tome pruža političko zaleđe.
Američka administracija u BiH šalje diplomatu koji je godinama radio na kriznim tačkama – od Afganistana do Kijeva. Njegov mandat u Ukrajini poklapa se s ključnim periodom ruske agresije, a sada dolazi u Sarajevo gdje se sve češće govori o “mekom separatizmu” i pokušajima urušavanja ustavnog poretka. To je signal da Vašington BiH vidi kao novu tačku potencijalne destabilizacije i da želi aktivnog čovjeka na terenu.
Nije tajna da Milorad Dodik godinama gradi bliske veze s Moskvom. Njegovi susreti s Vladimirom Putinom i otvorena podrška ruskih zvaničnika u momentima kada se suočava sa sudskim procesima ili sankcijama pokazuju da je riječ o koordinisanom političkom kursu. Upravo zato dolazak Ginkela treba posmatrati u širem kontekstu – kao pokušaj da se smanji prostor za ruski uticaj na Balkanu i da se spriječi da BiH postane “slaba karika” u regionalnoj sigurnosti.
Šta slijedi?
Ostaje da se vidi kako će se Ginkel pozicionirati u odnosu na vlasti u Banjaluci. Hoće li potražiti direktan razgovor s Dodikom ili će nastaviti liniju “diplomatskog pritiska na daljinu” – ali jedno je sigurno: njegova misija neće biti pasivna. Nakon godine “tihe diplomatije”, Vašington sada želi konkretnije rezultate na terenu.
Za BiH, dolazak ovakvog diplomate znači veću pažnju i prisustvo SAD-a. Koliko će to uspjeti stabilizirati zemlju, zavisit će ne samo od američke odlučnosti, već i od spremnosti domaćih aktera da shvate poruku: BiH je država koja ima međunarodne garancije i nema prostora za eksperimente sa secesijom.
Ginkel nije nepoznat u borbi protiv ruskog uticaja. Kao američki otpravnik poslova u Kijevu bio je direktno uključen u procese podrške Ukrajini u trenutku najveće krize, a njegova ranija služba u Srbiji, Tadžikistanu, na Kosovu i u Rigi također ga je stavljala u okruženja gdje je Moskva imala snažan politički, sigurnosni ili energetski trag. Upravo zato se njegov dolazak u BiH može čitati i kao nastavak iste misije – obuzdavanje destabilizacije i ruske ekspanzije kroz lokalne saveznike.
U tom svjetlu, moguće je da je i nedavni susret Putina i Trumpa na Aljasci poslao signal o nužnosti jačeg američkog angažmana u regijama koje Moskva koristi za projekciju uticaja. BiH, sa svojim složenim unutrašnjim odnosima i Dodikovim vezama s Kremljom, spada u taj red. Zato bi Ginkelov mandat mogao biti daleko više od rutinske diplomatske dužnosti – on je praktično prva linija američke strategije odvraćanja ruskog uticaja na Balkanu.