Donald Trump Jr., sin američkog predsjednika Donalda Trumpa, trebao bi doputovati u Banju Luku, gdje su najavljeni sastanci sa zvaničnicima Republike Srpske. Kao glavna tema spominju se investicije, ali ovakvi susreti ne mogu se posmatrati samo kao običan poslovni događaj.
Donald Trump Jr. nije formalni američki zvaničnik, ali jeste čovjek iz najužeg kruga porodice koja ima ogroman politički i poslovni uticaj. On i Eric Trump već duže vrijeme održavaju sastanke sa liderima i zvaničnicima različitih država, dok Trumpova porodična kompanija širi međunarodne poslove i traži nove investicije. Upravo zato se ovakve posjete ne mogu odvajati od njihove političke težine, bez obzira na to kako se javno predstavljaju.
Problem nastaje kada se dio opozicije u Federaciji BiH raduje takvim događajima samo zato što vjeruje da oni štete vladajućima. Upravo tu se otkriva ozbiljna politička i moralna slabost.
Jedno je biti opozicija, a drugo radovati se šteti po državu
Biti opozicija je normalno. Kritikovati vlast je legitimno. Imati drugačije stavove i napadati političke protivnike dio je demokratske borbe. Ali nije normalno da vam postane prihvatljivo sve što može nanijeti štetu Bosni i Hercegovini, samo zato što usput udara i na vlast.
Tu prestaje ozbiljna opoziciona politika, a počinje opasni politički oportunizam. Jer nije svaka šteta po vlast automatski dobra i za državu. Nekada je upravo suprotno.
Ako se neko javno predstavlja kao borac za Bosnu i Hercegovinu, onda bi morao imati makar minimum političke dosljednosti. To znači da ne može navijati za svaki događaj koji može oslabiti položaj države, njen ugled ili njenu diplomatsku poziciju, samo zato što se nada da će to stvoriti problem vladajućima.
Ovdje nije riječ o odbrani vlasti. Riječ je o odbrani jednog osnovnog principa. Država mora biti iznad dnevne političke mržnje. Vlast se može kritikovati, napadati i rušiti na izborima, ali nije normalno likovati nad bilo čim što istovremeno može koristiti onima koji Bosnu i Hercegovinu ne doživljavaju kao neupitan državni okvir.
Zato je pogrešno kada dio opozicije svaku neugodnost za vlast automatski doživljava kao svoju pobjedu. Takav pristup nije ni zreo ni odgovoran. On pokazuje da nekima nije najvažnija Bosna i Hercegovina, nego puka želja da politički protivnik bude poražen po svaku cijenu.
A to je granica koju ozbiljna politika ne bi smjela preći. Jedno je biti protiv vlasti. Sasvim drugo je prešutjeti ili čak pozdravljati ono što može nanijeti štetu državi samo zato što to u istom trenutku pogađa i vaše političke protivnike.
Na kraju, upravo se tu vidi razlika između principijelne opozicije i politike bez kompasa. Ko zaista misli na Bosnu i Hercegovinu, ne može se radovati ničemu što slabi njenu poziciju, bez obzira na to ko je trenutno na vlasti.