Pravomoćna presuda protiv Milorada Dodika i šestogodišnja zabrana političkog djelovanja i obnašanja javnih funkcija promijenile su političku scenu BiH. Ipak, to ne znači i kraj njegovog uticaja. Naprotiv, Dodik i dalje ima potpunu kontrolu nad SNSD-om i kroz lojalne kadrove upravlja institucijama Republike Srpske. On ne može biti formalni nosilac vlasti, ali može ostati politički vođa iz sjene, gradeći narativ “žrtve Zapada” i “branitelja Srpske”. U tome mu je potrebna međunarodna podrška, prije svega Rusije, ali i pasivna ili neutralna pozicija dijela bošnjačke politike. Najveća prepreka tom planu trenutno je Trojka, koja na državnom nivou gradi koordiniranu prozapadnu politiku i nastoji Dodika dovesti u potpunu izolaciju. Upravo zato Moskva traži načine da taj pritisak na Dodika oslabi.
Zašto je SDA važna Moskvi
SDA i njen lider Bakir Izetbegović predstavljaju najorganizovaniju bošnjačku političku strukturu, s dubokim korijenima u biračkom tijelu i razvijenom infrastrukturom na terenu. Iako u opoziciji, SDA je faktor koji će biti presudan u raspodjeli snaga nakon izbora 2026. godine. Za Moskvu je od ključne važnosti da SDA ne vodi usklađenu politiku s Trojkom na državnim pitanjima, jer bi to značilo stvaranje snažnog probosanskog bloka koji bi Dodiku značajno suzio manevarski prostor
Susret s Kalabuhovim zato je pokušaj da se SDA barem djelomično udalji od Trojke po pitanju države i pokaže spremnost na dijalog s Rusijom oko tačke zvane Milorad Dodik. Time Moskva dobija i propagandni adut – dokaz da njen uticaj nije ograničen samo na Dodika i srpski politički korpus, već da ima kanale i prema bošnjačkim liderima.
Glavni cilj Moskve je održati BiH u stanju trajne nestabilnosti, dovoljno funkcionalne da ne eksplodira u sukob, ali i dovoljno slabe da ostane daleko od NATO-a i ozbiljne evropske integracije. U tom okviru Dodik je ključni saveznik, ali mu je potrebna podrška i iz Sarajeva, makar u formi nedostatka jedinstvenog fronta protiv njega. Ako se SDA distancira od probosanskog bloka, otvara se prostor da se Dodik održi na sceni – čak i pod zabranom političkog djelovanja.
Ako SDA bude spremna na pragmatične aranžmane s Dodikom i HDZ-om, Moskva može računati da nakon 2026. godine upravo ta kombinacija preuzme državnu vlast. Takav scenarij bi potpuno marginalizirao Trojku i gurnuo BiH u novi ciklus političkih blokada
Šta Bakir dobija, a šta gubi
Za Bakira Izetbegovića susret s Kalabuhovim nosi određene političke koristi. On biračima šalje poruku da SDA nije izolovana i da i dalje vodi razgovore s velikim silama. Takav imidž može pomoći stranci da se predstavi kao ozbiljan međunarodni akter uoči izbora 2026. godine. Također, Bakir može računati na to da će Moskva, kroz Dodika, ublažiti retoriku prema SDA, čime bi on osigurao politički predah.
No, rizici su ozbiljni: već sada je naišao na oštre kritike Trojke i ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, koji ga je optužio da Bošnjake svodi na “vjersko pleme” i da vodi štetnu politiku. Percepcija da SDA koketira s Rusijom može oslabiti njen kredibilitet među biračima koji jasno podržavaju evropski i NATO put za Bosnu i Hercegovinu.
Rusi preko Bakira i SDA žele neutralisati Trojku
Suštinska ruska strategija u BiH nije da Bošnjaci postanu saveznici Dodika, nego da se među njima produbi politički raskol. Ako SDA uđe u otvoreni sukob s Trojkom apsolutno po svakom državnom pitanju, gubi se jedinstveni probosanski front koji je trenutno najveća prijetnja Dodikovoj poziciji. Dok Trojka gradi prozapadni kurs i pokušava izolirati SNSD, SDA bi, kroz sukob i međusobne optužbe, oslabila taj pritisak i time Dodiku otvorila prostor za preživljavanje.
Za Moskvu je to idealan scenario: Trojka bi izgubila snagu i fokus u obračunu s Dodikom, jer bi energiju trošila na međubošnjački rivalitet. U takvom ambijentu Dodik se ne bi morao frontalno braniti od koordiniranog napada iz Sarajeva, već bi iskoristio podjele među bošnjačkim strankama da ostane ključni akter u RS-u i nezaobilazan partner u državnim institucijama.
Za Moskvu, Dodik ne mora nužno obnašati javnu funkciju poput predsjednika Republike Srpske. Dovoljno je da formalno ili neformalno ostane na čelu SNSD-a i zadrži kontrolu nad strankom. Takav model već postoji u praksi – Dragan Čović, iako bez državne funkcije, kroz HDZ ostaje ključni pregovarač i politički faktor u BiH.
Nova strategija: savez sa opozicijom u RS-u
Jedina realna strategija protiv ruskog uticaja i Dodikovih poteza jeste ona koju trenutno zagovara i primjenjuje Trojka – traženje zajedničkog jezika sa opozicionim strankama u Republici Srpskoj. Ovi akteri, iako ideološki i politički različiti, vode razumniju politiku i nisu u potpunosti vezani za Moskvu i Beograd – niti podložni njihovim ucjenama kao Dodik. Stranke poput SDS-a, PDP-a ili drugih opozicionih grupa u RS-u pokazale su, barem povremeno, spremnost na saradnju na državnom nivou i distancu od Dodikove retorike.
Za Moskvu, to je prijetnja jer razbija monopol koji SNSD ima u RS-u kao jedini „pregovarač“ sa Sarajevom. Ako bošnjački blok izgradi koaliciju sa opozicionim strankama u RS-u, Dodik gubi ekskluzivitet i postaje zamjenjiv. To direktno slabi njegovu pregovaračku moć, ali i sposobnost da nameće blokade. U praksi bi to značilo da Moskva ostaje bez ključnog instrumenta destabilizacije, jer bez Dodika na poziciji jedinog glasnogovornika Srba u BiH, ruski uticaj bi se značajno umanjio.
Za probosanske stranke, ovaj put nije lak – opozicija u RS-u dijeli neke ideološke stavove sa SNSD-om, ali ključna razlika je u tome što nisu zarobljeni u mreži međunarodnih sankcija, privatnih interesa i direktnih nalogodavaca iz Moskve, Budimpešte i Beograda. Upravo tu leži prostor za kompromis: sarađivati s njima na pitanjima koja jačaju institucije BiH, dok se istovremeno gradi dugoročna strategija za smanjivanje Dodikovog uticaja.
U konačnici, ovakva strategija ima i simboličku važnost – pokazuje da BiH može funkcionisati kroz saradnju različitih političkih opcija kada postoji zajednički interes. Ona ne slabi samo Dodika, već minira i rusku politiku „zamrznutog konflikta“, jer pokazuje da RS nije monolitno vezana za Moskvu, nego da postoje alternative.
Autor: F.T