Milorad Dodik u zadnje dvije godine ponavlja da je Trojka “muslimanska reprezentacija”. Na prvi pogled, to može izgledati kao još jedna u nizu provokacija. Ipak, u pozadini stoji jasna politička strategija: spriječiti da opozicione stranke u Republici Srpskoj normalizuju saradnju s Trojkom i tako ugroze Dodikov dugogodišnji monopol.
Kontrola političkog narativa u RS
Trojka posljednjih godinu dana pokušava otvoriti pragmatične kanale saradnje sa Banjalukom, prije svega kroz ekonomske i evropske programe. Takva saradnja ne bi bila ideološka, nego pragmatična. Međutim, ako bi se ona učvrstila, srušila bi Dodikov model vlasti zasnovan na stalnom konfliktu i podjeli na “nas” i “njih”.
Zbog toga Dodik Trojku ne predstavlja kao građanski politički blok, već kao grupu koja navodno “zastupa isključivo Bošnjake”. Cilj je da se politički prostor u RS održi zatvorenim i da se onemogući Trojci bilo kakav legitimitet među srpskim biračima.
Pritisak na opoziciju, ne samo na Trojku
Ovaj narativ je posebno usmjeren protiv opozicionih stranaka u RS, prvenstveno PDP-a i SDS-a. One pokušavaju otvoriti prostor za komunikaciju s Trojkom, naročito oko evropskih fondova i ekonomskih projekata.
Dodik tu saradnju odmah pretvara u identitetsko pitanje: svako ko razgovara s Trojkom “napušta srpski interes”. Na taj način opozicija se prisiljava da se brani, objašnjava i pravda — a politički akter koji se pravda, u pravilu gubi inicijativu.
Poruka koju Dodik šalje glasi: “Srpski interes je samo ono što ja odredim.” Ukoliko se pojavi druga verzija tog interesa, ona automatski postaje “izdaja”.
Nazivanje Trojke “muslimanskom reprezentacijom” nije napad na Bošnjake, nego pokušaj očuvanja političkog monopola u Republici Srpskoj. Dodik se ustvari na ovaj način brani od Trojke i svoje opozicije.
Onog trenutka kada birači u RS prihvate da je moguća saradnja sa Sarajevom bez gubitka identiteta, Dodikov model vlasti počinje da puca. Zato se ovaj narativ ponavlja, pojačava i širi kad god opozicija u RS napravi korak prema “normalnoj politici”.
U ovom slučaju, retorika nije stil — to je instrument održavanja moći.
Autor: F.T