Koksara d.o.o. Lukavac (bivši GIKIL) zvanično je u stečaju nakon što su dugovanja i višegodišnji gubici narasli na oko pola milijarde konvertibilnih maraka. Menadžment kompanije je krajem septembra 2025. podnio prijedlog Općinskom sudu u Tuzli za otvaranje stečajnog postupka, a sud je početkom oktobra donio rješenje o pokretanju prethodnog postupka.
Prema dostupnim podacima, ukupne obaveze Koksare iznose približno 450–500 miliona KM, dok se vrijednost imovine procjenjuje na oko 469 miliona KM, uglavnom u zemljištu i objektima. Glavni povjerioci su Željeznice FBiH, Elektroprivreda BiH i JP “Spreča” Lukavac.
Stečaj se obrazlaže kao posljedica dugogodišnjih gubitaka, blokada računa i neizmirenih obaveza, ali je otvorio i političku polemiku o odgovornosti za urušavanje nekada jednog od najvažnijih industrijskih sistema u Tuzlanskom kantonu.
Naša stranka je putem saopćenja zastupnika Jasmina Kadića Koksaru nazvala “simbolom pljačkaške privatizacije pod patronatom SDA”, tvrdeći da je Vlada TK na čelu sa SDA odobrila privatizacione aranžmane s Global Steel Holdings Limited i Pramodom Mittalom, iako investitor nikada nije do kraja ispunio preuzete obaveze. Od obećanih 77 miliona KM, prema navodima Kadića, uplaćeno je 35 miliona, dok je ostatak ostao nerealizovan, uz rast dugova i krivične istrage protiv članova uprave i nadzornih odbora.
Opozicione stranke u TK terete SDA-ovu vlast za višegodišnju pasivnost i izostanak odlučnih intervencija prema upravi i investitoru, upozoravajući da se stečaj mogao izbjeći ranijom reakcijom. Vlada TK i predstavnici SDA, s druge strane, u javnim izjavama ističu da “podržavaju napore za spas Koksare” i očuvanje radnih mjesta, ali konkretan plan za izlazak iz krize do sada nije predstavljen.
Kao mogući strateški partner za nastavak proizvodnje spominje se kompanija Pavgord Gordana Pavlovića, koja je već preuzela zeničku Željezaru, glavnog kupca lukavačkog koksa. Pregovori o zakupu i modelu nastavka rada vode se paralelno sa stečajnim postupkom, dok sindikati traže utvrđivanje pune odgovornosti za višegodišnje propadanje fabrike i zaštitu radnika.