Politička scena BiH ulazi u novu fazu. Nakon godina tolerisanja Milorada Dodika i njegovih blokada, međunarodni faktor – prvenstveno Sjedinjene Američke Države – sve otvorenije traži nove kanale stabilnosti u zemlji. Dodik je već politički izolovan, a u diplomatskim krugovima sve češće se postavlja pitanje: je li sljedeći na listi Dragan Čović?
Razlog nije ideološki, nego operativni. Čović se u posljednjim mjesecima pozicionirao kao dvosmjerna prepreka – blokira projekte koji su strateški i za Zapad, i za Vladu Federacije BiH.
Energetski front: Južna interkonekcija i američka nervoza
Južna interkonekcija s Hrvatskom, projekt koji bi Bosni i Hercegovini omogućio diverzifikaciju izvora gasa i manju ovisnost o ruskim tokovima, trenutno je u zastoju. Glavni razlog: HDZ-ovo uslovljavanje zakona i pokušaj formiranja posebnog operatera sa sjedištem u Mostaru.
Za Vašington, to nije tehničko pitanje, nego sigurnosno. U energetskim dosjeima koji kruže među zapadnim diplomatama, Čović se sve češće spominje kao “nepouzdan partner” — ne zato što je otvoreno proruski, već zato što koristi blokadu kao monetu za političku trgovinu.
Takva strategija je identična onoj koju je godinama koristio Dodik — i upravo zato izaziva alarm.
Fiskalni front: Blokada reforme unutar Federacije
Istovremeno, HDZ BiH je neočekivano povukao podršku zakonima o online fiskalizaciji, kako je bojavio Raport.ba, jednu od najvažnijih ekonomskih reformi u Federaciji. U pitanju je sistem koji bi uveo red u naplatu poreza, povećao prihode i smanjio sivu ekonomiju.
Prema informacijama objavljenim od strane Raporta, blokada je stigla direktno s vrha stranke – navodno po nalogu Čovića. To je izazvalo unutrašnje negodovanje u HDZ-u, posebno među kadrovima koji su radili na reformi i smatraju da je riječ o politički samoubilačkom potezu.
Za Trojku, ovo je postalo jasan signal: HDZ ne želi promjene koje ugrožavaju njegovu dugogodišnju finansijsko-klijentelističku bazu na terenu.
Unutar HDZ-a već se osjeća zamor. Dio stranačkih kadrova, naročito mlađih i ekonomskih profila, otvoreno ukazuje na to da su “blokade” kontraproduktivne. S druge strane, Čović pokušava balansirati između zahtjeva međunarodnih partnera i očuvanja kontrole nad strukturama u Hercegovini, gdje fiskalna i energetska pitanja imaju direktne finansijske implikacije.
To ga stavlja u klasičnu Dodikovu zamku: između interesa Zapada i interesa sistema koji ga održava na vlasti.
Dodik je pao kad je postao prepreka vanjskim interesima koje su i domaće stranke strateški iskoristile da ga izbace iz politike. Čović danas ulazi u istu šemu – samo bez emocionalne retorike, ali sa jednakim efektom.
Razlika je što Zapad još uvijek vjeruje da ga može “popraviti”.
Ako taj pokušaj propadne, pitanje iz naslova više neće biti hipotetičko.
Politička realnost u BiH pokazuje da ko blokira strateške projekte i reforme – prije ili kasnije bude blokiran sam. Dodik je to već naučio. Čović je upravo na ispitu.