Današnji studentski protesti ispred Vlade Kantona Sarajevo i blokade saobraćajnica koje su prije nekoliko mjeseci paralisale zemlju u organizaciji prijevoznika dvije su odvojene krize, ali s istim političkim ishodom. U oba slučaja nosioci izvršne vlasti iz Naše stranke – premijer Kantona Sarajevo Nihad Uk i državni ministar komunikacija i prometa Edin Forto – reagovali su sporo, neodlučno i bez preuzimanja kontrole nad situacijom, otvarajući prostor drugima da ugase požar umjesto njih. Ti događaji ponovo su otvorili pitanje: zašto kadrovi Naše stranke u ključnim trenucima ne uspijevaju djelovati kao krizni menadžeri, nego kao birokrati koji kasne za vlastitim problemima?
Protest koji je pokazao slabosti kantonalnog rukovodstva
Sigurnosni incident u Studentskom domu Bjelave – curenje plina u dotrajloj kotlovnici – bio je rizik visokog intenziteta. Studenti su ostali bez grijanja i tople vode, dio njih napustio je dom, a strah od nove havarije prerastao je u otvoreni bunt. Protest ispred zgrade Vlade KS 9. decembra bio je miran, organizovan i zasnovan na deset jasno formulisanih zahtjeva, od hitne sanacije kotlovnice do dugoročnog ulaganja u infrastrukturu.
U tom trenutku reakcija premijera Nihada Uka imala je i simboličnu i praktičnu težinu. Umjesto da izađe pred studente i preuzme odgovornost, Uk je ostao u zgradi. Tek nekoliko sati kasnije obratio se putem video-snimka na društvenim mrežama, poručivši da preuzima “dio odgovornosti” i najavljujući dodatna budžetska sredstva za rekonstrukciju kotlovnice. Time je priznao dugogodišnje propuste, ali je istovremeno ostavio utisak da se od građana distancira onda kada je njegova fizička prisutnost najvažnija.
Takav pristup smanjio je tenzije, ali nije ublažio političku štetu. U kriznim situacijama lider, posebno premijer, preuzima prostor tako što se pojavi pred ljudima koji trpe posljedice institucionalnog nemara. Uk je taj trenutak prepustio drugima, ostavljajući poruku da krizu rješava tek kada je pritisnut javnošću, a ne kada problem nastane.
Kako je kriza prešla iz nadležnosti ministra u ruke premijera
Sličan obrazac mogao se vidjeti i u septembru, kada su stotine kamiona Konzorcija “Logistika BiH” blokirale magistrale i granice širom zemlje. Prevoznici su danima pokušavali ishoditi rješenja od državnog ministra komunikacija i prometa Edina Forte, ali bez uspjeha. Forto je nastupao tehnički korektno – objašnjavajući šta je u nadležnosti ministarstva, šta zahtijeva međunarodnu saradnju i koje su administrativne prepreke – ali takva komunikacija nije zaustavila blokade niti umirila prevoznike.
Zemlja je ostala u blokadi sve dok se u pregovore nije uključio premijer Federacije BiH Nermin Nikšić. Poslije sastanka sa predstavnicima prijevoznika, blokade su prekinute, a Konzorcij je zvanično saopštio da je postignut dogovor. Time je politički teret krize prešao s resornog ministra na premijera, koji je u praktičnom smislu obavio posao koji je trebao završiti nadležni ministar.
Ova situacija jasno je pokazala manjak kriznog refleksa kod Forte. Kada se sektor kojim upravlja nađe u stanju paralize, a kriza prelazi na ravan javne bezbjednosti i ekonomije, ministar više ne može nastupati isključivo kroz tehnički i proceduralni pristup. U krizama se očekuje političko vodstvo, procjena prioriteta i brza komunikacija. U ovom slučaju, Forto nije uspio ni smiriti situaciju ni preuzeti kontrolu nad njom – zato je rješavanje krize preuzeo neko drugi.
Krizni menadžment ne podnosi kašnjenje, tehnički govor i birokratizaciju. On traži neposrednost, sigurnost, preuzimanje terena i jasnu komunikaciju. U oba slučaja – danas kod Uka, onda kod Forte – upravo je to izostalo.