U Srednjobosanskom kantonu, gdje se političke strukture gotovo tri decenije kreću istim ritmom, jedino što bilježi stabilan i predvidiv rast jesu primanja najviših zvaničnika. Ovih dana zastupnici SDA i HDZ-a u Skupštini SBK donijeli su novu odluku kojom sebi ponovo povećavaju plate, potvrđujući kontinuitet politike koja je davno izgubila kontakt sa stvarnim potrebama običnih ljudi.
Na nedavnoj sjednici, zabilježenoj i fotografijama na kojima se pojedini funkcioneri doimaju uspavano i nezainteresovano, kantonalni vrh još jednom je demonstrirao kako izgleda institucionalna inercija: dok se problemi radnika gomilaju, plate političara rastu bez zastoja. Premijer i ministri već su ove godine dobili jedno povećanje primanja, a nova odluka Skupštine dodatno učvršćuje uvjerenje da je finansijska udobnost političke elite prioritet koji ne poznaje granice.
Radnici čekaju minimum, političari dobivaju maksimum
Minimalna plata u kantonu ne bi ni postojala u iznosu od 1000 KM da je nije nametnula Vlada Federacije. Bez ove odluke sa federalnog nivoa, veliki broj radnika i dalje bi radio u prosjeku za 700 maraka, često bez uredno prijavljenog radnog odnosa i bez uplaćenog penzionog staža. Federalne inspekcije, koje ovih dana provode nadzor po firmama, otkrivaju još uvijek učestalu praksu neprijavljenog rada — praksu koju kantonalne institucije godinama nisu ni pokušale ozbiljno suzbiti.
Slika premijera i zastupnika koji na sjednici djeluju nezainteresovano i uspavano simbolički sažima sve ono što Srednjobosanski kanton prati već 30 godina — političku hibernaciju u kojoj se ključne odluke donose samo kada se tiču ličnih primanja, dok sve ostalo ostaje u stanju dubokog sna.
Kanton u kojem se vlast mijenja sporo, ali se plate povećavaju brzo, pokazuje koliko je udaljen jaz između političke elite i građana koji je finansiraju. I sve dok se taj odnos ne promijeni, SBK će ostati mjesto u kojem institucije spavaju, a budžet neumorno radi — ali utisak je da brže nagrađuje političke funkcije i privilegije nego rad i realni sektor.