Travnik se danas nalazi među sredinama gdje je nesrazmjer troškova i primanja najizraženiji za život u Federaciji BiH, kada se posmatra odnos između plata i cijena. Iako ne postoji zvanična rang-lista gradova po troškovima života, dostupni podaci i svakodnevno iskustvo građana ukazuju na ozbiljan nesrazmjer između realnih primanja i osnovnih životnih troškova u ovoj općini.
Zvanična statistika često se poziva na prosječnu platu, ali ona u Travniku ne odražava realna primanja većine ljudi zaposlenih van javnog sektora. Veliki dio stanovništva zaposlen je u privatnom sektoru, gdje se značajan dio plata u privatnom sektoru kreće nešto više od 1.000 KM.
Ta realna primanja predstavljaju osnovu na kojoj većina porodica planira svoj život, dok se statistički prosjek dodatno uvećava platama iz javnog sektora i time stvara iskrivljenu sliku ekonomskog stanja.
Istovremeno, troškovi života rastu tempom koji nema proporcionalan odnos s realnim primanjima većine ljudi. Cijene kvadrata posljednjih godina bilježe kontinuiran i osjetan rast na tržištu nekretnina, približavajući se cijenama u rubnim dijelovima Sarajeva (prema javnim oglasima), iako Travnik nema isti nivo plata, tržišta rada ili ekonomskih prilika.
Cijene hrane dodatno pogoršavaju situaciju. Osnovne životne namirnice u Travniku cijenama su izjednačene s većim urbanim centrima, dok su pojedini proizvodi, poput pekarskih, jednaki ili pojednim slučajevima skuplji nego u glavnom gradu. Građani tako plaćaju „sarajevske cijene“, ali bez sarajevskih plata.
Rastu troškovi, izostaju mjere
Poseban pritisak na budžete običnih ljudi predstavljaju dodatni svakodnevni troškovi koji proizlaze iz parking politike lokalne općinske administracije. Naplata parkinga proširena je na sve veći dio grada, bez sistemskog rješenja i bez vidljivih poboljšanja u saobraćaju ili infrastrukturi.
U zdravstvenom sistemu, uz već plaćene doprinose, građani i dalje izdvajaju sredstva za markice i participacije, nema javno vidljivih pokazatelja dugoročnog poboljšanja kvaliteta usluga, što dodatno narušava osjećaj sigurnosti i povjerenja u zdravstveni sistem.
Rezultat je grad koji je za običnog čovjeka izuzetno skup – ne zato što je razvijen i prosperitetan, nego zato što je odnos između plata i cijena ozbiljno narušen. Travnik danas ne pati od nedostatka potencijala, nego politike sa slabim socio-ekonomskim učinkom i nedovoljno jasno postavljenim prioritetima u korist standarda ljudi.