SDA se, nakon gubitka kontrole nad institucijama u Federaciji, našla pod snažnim pravosudno-policijskim pritiskom. Istrage koje vode Tužilaštvo KS, Tužilaštvo FBiH i Federalna uprava policije, uz operativnu jedinicu POSKOK, značajno su ograničile sposobnost stranke da utiče na procese kao ranije. Paralelno, medijski narativ o korupciji dodatno je oslabio njen politički manevarski prostor.
U takvim okolnostima, Dragan Čović procjenjuje da SDA ulazi u potencijalne razgovore sa slabije pozicije. Povratak u vlast mogao bi za SDA značiti jačanje institucionalne kontrole i usporavanje pravosudnih procesa. Čović to vidi kao priliku da dobije ustupke koje ranije nije mogao dobiti — posebno u pogledu položaja Hrvata u Federaciji, kantonalnih struktura, kadrova i ključnih institucija.
Pritisak na Trojku i poruka međunarodnim akterima
Istovremeno, Čović koristi razgovore sa SDA kao poruku Trojci. HDZ je očekivao da će Trojka, kao nova vlast bez duboke institucionalne infrastrukture, biti spremnija na ustupke. Međutim, Trojka nije bila spremna pristati na duboke izmjene koje bi mogle ugroziti njenu poziciju u bošnjačkom biračkom tijelu. Time je odnos između HDZ-a i Trojke ušao u fazu zastoja.
Najava sastanka sa SDA u toj situaciji služi Čoviću kao pregovaračka poluga: „Niste jedini partner na tržištu moći“. To mu omogućava da poveća svoj utjecaj u razgovorima o Federalnoj vladi, ustavnim rješenjima i raspodjeli moći u institucijama.
Treća dimenzija ove strategije odnosi se na međunarodnu scenu. Čović otvoreno govori o lobiranju prema američkoj administraciji. Ako uspije prikazati sebe kao aktera koji doprinosi stabilizaciji odnosa između Hrvata i Bošnjaka, njegova pozicija u očima Zapada postaje jača. U političkom sistemu kakav je Bosna i Hercegovina, sposobnost da se predstavi kao faktor stabilnosti često ima jednaku težinu kao i izborni rezultat.
Čović ne razgovara sa SDA da bi obnovio staru koaliciju, nego da bi ojačao vlastitu poziciju u pregovorima sa Trojkom i međunarodnim partnerima. SDA u ove razgovore ulazi oprezno i pod pritiskom, dok HDZ pokušava iskoristiti njenu trenutnu ranjivost.
U suštini, ovo je borba za stratešku prednost u trenutku kada se stari politički poredak raspada, a novi još nije definisan. U takvim fazama, pregovori nisu dogovor — nego pozicioniranje prije sljedećeg poteza.